Mauji, Havaji – trebalo je da bude najljepša sedmica života za dvoje mladih ljudi koji su tek zakoračili u brak. Emilija i Majkl stigli su na ostrvo puno planova, uzbuđenja i snova o zajedničkoj budućnosti. Drugi dan putovanja, nakon lagane večere uz more, Emilija je ustala od stola da uzme džemper iz sobe. Rekla je da će se vratiti za nekoliko minuta. Nije se vratila.
Majkl je prvo mislio da se zadržala na recepciji ili sa sobaricama, ali kako su minuti prolazili, nelagoda se pretvarala u paniku. Pretražio je hodnike, otišao do sobe, provjerio plažu i restoran. Njene stvari su bile netaknute – pasoš, novčanik, telefon. Kao da je nestala usred običnog koraka ka sobi.
Policija je brzo otvorila istragu, ali nije bilo nikakvog traga o tome gdje je otišla ni kako. Snimci kamera nisu pokazivali ništa neobično, osoblje hotela nije primijetilo ništa sumnjivo, a turisti su uglavnom bili zauzeti svojim odmorima. Tri dana su prošla bez ikakve vijesti. Očajan i neispavan, Majkl je sjedio sam u sobi i gledao fotografije sa njihovog vjenčanja, pokušavajući pronaći barem trunku utjehe.
Dok je prelazio preko jedne slike, nešto mu je privuklo pogled. Iza Emilijinog ramena, jedva primjetan, stajao je muškarac u tamnim naočarima. Nije ga prepoznao – nije bio dio porodice, niti gost koga je Majkl zapamtio. Ali nešto na toj slici bilo je uznemirujuće; činilo se kao da Emilijine oči ne gledaju u kameru, već u njega.
- Majkl je proveo cijelu noć pregledavajući svaku svadbenu fotografiju. Na još dvije slike, isti čovjek se pojavio u pozadini – uvijek blizu Emilije, uvijek okrenut prema njoj, kao da je nečujna sjenka koja se provlačila kroz njihov veliki dan.
Sljedećeg jutra odnio je fotografije policiji. Detektiv koji je vodio istragu dugo ih je posmatrao, a zatim se nagnuo prema Majklu sa ozbiljnim izrazom. Rekao je da mu je taj muškarac poznat, da je ranije prijavljivan na nekoliko mjesta zbog uhođenja i uznemiravanja.
Majkla je obuzeo talas hladnoće. Ako je taj čovjek bio opsjednut Emilijom, možda je pratio i na Mauji. Policija je zato ponovo pregledala snimke nadzornih kamera, ovaj put u potrazi za njim. Na jednom od snimaka, nekoliko minuta nakon što je Emilija napustila restoran, vidio se isti muškarac kako izlazi iz lobija i kreće u istom smjeru kao ona.
Istraga je krenula novim tokom. Pronašli su taksistu koji je rekao da je povezao muškarca i ženu prema napuštenoj vikendici na sjevernoj strani ostrva. Opis žene i vrijeme vožnje poklapali su se sa Emilijinim nestankom.
Majkl je insistirao da pođe sa policijom kada su upali u staru kuću. U unutrašnjosti, na stolici, iscrpljena ali živa, bila je Emilija. Kada ga je ugledala, suze su joj same potekle. Rekla je da je muškarac u tamnim naočarima poznanik iz njene daleke prošlosti, osoba čija je opsesija vremenom postala prijetnja. Pratio ju je mjesecima, ali ona nije htjela teretiti Majkla tokom priprema za vjenčanje.
- Muškarac je uhapšen bez otpora. Emilija je odvedena u bolnicu, a zatim u sigurniji hotel pod policijskom zaštitom. Majkl i ona proveli su još nekoliko dana oporavljajući se od šoka, pokušavajući ponovo pronaći mir koji im je bio naglo oduzet.
Po povratku u Boston, odlučili su da obnove svoje zavjete sami, na mirnoj plaži bez fotografa i publike. Emilija je tada priznala da više nikada neće skrivati ništa što bi moglo ugroziti njihovu sigurnost. Majkl je, držeći je za ruku, rekao da je naučio koliko daleko je spreman ići da je zaštiti i vrati kući.
Bio je to početak njihovog novog poglavlja, ispisanog strahom koji su preživjeli, ali i snagom koju su pronašli jedno u drugome.
