Lik koji je tumačila u seriji “Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo” starijoj generaciji ostaje u živom sjećanju. Glumica Vesna Pećanac, suočena s dugotrajnim financijskim poteškoćama, često je posjećivala kuhinju Vjerskog dobrotvornog starateljstva u Beogradu.
Ova slavna glumica kroz život je prošla kroz brojne nedaće, obilježene tugom, neimaštinom i raznim izazovima. Bila je u braku s cijenjenim crnogorskim redateljem Živkom Nikolićem; no nakon njegove smrti i gomilanja nevolja Pećanac se našla u dubokoj psihičkoj krizi.
Tijekom bombardiranja, lokalnim je medijima iskreno prepričavala svoja iskustva, iako se u to vrijeme borila s depresijom. Životne nedaće okruživale su je sa svih strana, tjerajući je da se za preživljavanje oslanja na pučke kuhinje.
U metežu bombardiranja Živko se izvanredno oporavio. I mene je obuzela ogromna tjeskoba i duboka tuga. Jedan od mojih sinova odlučio se povući u samostan, rekavši: “Sve su tvrđave pale zbog mene.” U međuvremenu sam se osjećao kao da sam prilijepljen za zid, obavijen melankolijom. Nekada uspješna, radosna i skladna obitelj, naše je jedinstvo nažalost narušeno.
Zbog nemogućnosti sudjelovanja u igri, smatram da je potrebno tražiti financijsku potporu putem svoje mirovine. Kao komičaru, moj glavni cilj je pružiti publici radost i zabavu.
Ipak, našao sam se potpuno lišen radosti. Naše materijalne prilike bile su teške, a karakterizirala ih je mizerna mirovina od svega sedam tisuća dinara. Nemilosrdna me glad do te mjere obuzela da sam vjerovao da sam posve izgubio pamćenje.
Srećom, suosjećajni poslodavac u obližnjoj trgovini mješovitom robom odobrio nam je produženi kredit za hranu na nekoliko godina. Ovaj dobronamjerni pojedinac duboko se divio Živkovim filmovima, koji su mu pomogli da održi duh na životu, unatoč njegovoj odsutnosti.
Došao je trenutak kada sam imao nešto novca i suočio se s dilemom da li posjetiti tržnicu ili ga usmjeriti za podmirenje dijela duga. Na kraju sam, unatoč svojim financijskim obavezama, odlučio otići na tržište. Dok sam kroz susjedstvo pedantno nosila mladi luk koji mi je virio iz torbe, pazila sam da me nitko ne primijeti. Prepričavši to iskustvo Živki, dao je mudar savet: „Pretvorite to u predstavu, jer to je suština života“, kako je ona svojevremeno rekla u intervjuu za „Novosti“.
Glumica Vesna Pećanac, poznata po igrama u filmovima “Otpisani”, “Druga Žikina dinastija” i “Smrt gospodina Goluže”, na početku je istaknula da se susretala s raznim izazovima. Dok je neke od tih problema uspješno riješila, druga su ostala neriješena. Svoje iskustvo gladi smatrala je pozitivnim.
Njezina motivacija za gladovanje proizašla je iz želje da smanji unos hrane uz produljenje trajanja žvakanja. Vesnu smo prvi put upoznali tijekom njezinog prvog pojavljivanja u hvaljenoj drami Živka Nikolića “Ljepota poroka” 1986. Od tada je ostala aktivno angažirana na raznim projektima, uključujući filmove poput “U ime naroda” i seriju “Oridinale”.
Još jedna zapažena suradnja s Nikolićem dogodila se u nadaleko priznatoj seriji “Đekna još nije umrla, a ne znamo što će biti”. Vidjela se Vesnina privrženost profesiji, koja je rijetko kad odbijala Nikolićev pothvat. Tijekom njihovog braka, glumica je dosljedno izražavala divljenje i naklonost prema svom suprugu.
- U svjetlu njihove teške financijske situacije, svoje stavove iznio je njihov sin Petar, koji je istaknuo nesretnu sudbinu koja je zadesila obitelj nakon očeve smrti. Kako Petrov kaže za Blic, on smatra da tragedija devedesetih nije pogodila samo Živka, već da predstavlja jedan širi fenomen. Živko je samo jedan u nizu ekstremnih primjera pojedinaca stradalih u ratovima, društvenim prevratima i raspadu naših društvenih i političkih okvira.
Izniman talent i uspjesi Živka mogli su pridonijeti njegovom padu, često izazivajući neprijateljstvo, osobito na međunarodnoj sceni. Peter razmišlja o očevim iskustvima, prepoznajući snažan i utjecajan mračni aspekt ljudske prirode. Ta je tema prevladavajuća ne samo u Živkovim filmovima nego i kroz našu noviju povijest.
Ističe da nije posebno “šokiran” pojedinim medijskim prikazima, jer se takvi prikazi pojavljuju već dugi niz godina. Još jednom, žena se nalazi za kuhinjskim stolom u razgovoru s patrijarhom, susret prožet značajnim značenjem, naglašavajući ozbiljnost situacije.
Ipak, njezine su okolnosti daleko od idealnih; patrijarh je opterećen pozamašnim dugom, a vjerovnici ga nepopustljivo progone. Unatoč tim poteškoćama, ona ostaje odlučna i nastoji upravljati situacijom što je učinkovitije moguće. Iako priznaje da se ne može sama suočiti s ovim izazovima, njezina odlučnost da ustraje usprkos svim izgledima ostaje nepokolebljiva.
