Zapanjujuća sudbina djeda bosanskog, kojeg su djeca željela eliminirati, svakog pojedinca ostavlja bez teksta, ostavljajući mu gorak okus. Čuvene riječi Lava Tolstoja, “Sve srećne porodice liče jedna na drugu, dok je svaka nesrećna porodica nesrećna na svoj jedinstven način”, dosljedno su se pokazale kao surova stvarnost u bezbroj stvarnih situacija.
Tragična sudbina Šemsa Ibrahimovića, 88-godišnjeg Bosanca, izaziva duboku tugu i sumnju u mogućnost da se takvi događaji dogode u našem navodno “modernom” svijetu. Dok prepričava svoju priču sa suzama koje su mu tekle niz lice, on moli da, ako neko ikada psuje drugoga, poželi odsustvo mira u vlastitom domu, osjećaj koji je lično iskusio kada je početkom jula prošle godine napunio 88 godina. godine. Rođen u neimaštini, suočio se sa životom u oskudici i na kraju podlegao gladi nakon rata.
Od trenutka kada je ušao na ovaj svijet, njegovo postojanje je obilježila nepokolebljiva borba za opstanak, podstaknuta snom da zbrine svoje najmilije i obezbijedi svoje osnovne potrepštine. Rijetko kada svijet svjedoči takvom nivou bijede. Izdržao sam surovu zimu bez cipela, preživljavajući od oskudnih ostataka kukuruza. Uloživši ogroman trud i posvećenost, konačno je uspeo da sebi stvori stabilan život. Sa nadom u svetlije dane koji su pred nama, stupio je u brak. Nije znao da je njegova supruga bolovala od urođene šizofrenije, stanje koje je u početku prošlo nezapaženo. Rodila je četvero djece, od kojih je dvoje naslijedilo njeno stanje, dok drugo dvoje nije. Borbe njegove kćeri izazvale su mu ogromnu muku. Međutim, njeno smještaj u instituciju nije bila opcija zbog ograničenja koje je nametnula opština. Nedavno je bila na dvomjesečnom liječenju u Zenici, gdje ju je doktor ocijenio nesposobnom za dom i označio je kao jednu od njegovih najizazovnijih pacijenata. Morali su je obuzdati i odvesti.
Svjedočenje svega ovoga bilo mu je nevjerovatno teško, a srce mu se slama dok pripovijeda o bolu, ne mogavši da zadrži suze. Uprkos njegovim molbama, doktori su zanemarili njegov zahtjev da je zadrže u bolnici, što je rezultiralo njenim brzim otpuštanjem nakon kratkog perioda liječenja. Tokom cijele zime, pobrinuo sam se da joj obezbijedim drva za ogrev, potpuno svjestan hladnih temperatura koje podnosi. Međutim, na moje iznenađenje, nije pokazala interesovanje za paljenje vatre. Zaista je zbunjujuće kako je uspjela da preživi na tako ekstremnoj hladnoći. Osim toga, donosio bih joj obroke, samo da ih slučajno odbaci, a da ne zagrize. Kada sam bio teško bolestan, nije se trudila da me posjeti, pokazujući potpuni nedostatak empatije. Sada se nalazim u situaciji da moram da nosim kateter, dodatno naglašavajući njen nedostatak brige za moje dobro. Osim toga, suočio se sa značajnim izazovima sa svojom suprugom, koja je pribjegla ucjeni kako bi ga izbacila iz njihove velike rezidencije, što je rezultiralo sedmogodišnjim periodom zatočeništva u pomoćnoj strukturi.
Za to vrijeme niko od članova njegove porodice ga nije posjetio, što je izazvalo ogroman napor. Osim kćerke, imao sam sina koji je tragično preminuo u kanalu. U čast njegove uspomene, napravio sam radionicu za popravku automobila. Međutim, postupci mog sina su mi doveli veliku opasnost u dva navrata kada sam intervenisao da zaštitim njegovu suprugu od zlostavljanja. Čudom sam uspio preživjeti ove susrete. Tražeći utehu i sigurnost, upuštao sam se u srpska sela, nadajući se da ću izbeći pretnju povrede od sopstvenog mesa i krvi. Nažalost, moja supruga je stala na njegovu stranu u ovim sukobima. Uprkos izazovima sa kojima sam se suočio, istrajao sam kao jedan od najboljih izvođača u svojoj kompaniji. Tri godine sam posvetio usavršavanju i uspješno položio ispit, osposobivši se za upravljanje velikim bagerima i raznim strojevima. Tokom godina, selio sam se pet puta, nastojeći da poboljšam svoje uslove. Uz izdašnu platu, upustio sam se u više građevinskih projekata, uključujući i veliku kuću od 900 kvadratnih metara za moju porodicu. Uprkos svojoj finansijskoj stabilnosti, odlučio sam da se ne upuštam u luksuz kao što je automobil, već sam se odlučio da se oslonim na bicikl kako bih povećao svoju produktivnost. Iako posjedujem bogatstvo, smatram da mi nedostaje podrška i pomoć koja mi je tako očajnički potrebna.
