Kako se ljeto završilo tako je počela i školska nastava, što nagovještava potrebu za spremanjem zimnice. Ovaj način pripreme na našim je prostorima uobičajena praksa već generacijama.
Priprema zimnice je dugotrajan proces, zbog čega obično okupljamo cijelu obitelj kako bismo osigurali da svi daju svoj doprinos. Ovaj zajednički napor ima psihološki učinak, zbog čega je još frustrirajuće kada zimski kaput ne traje kako se očekuje unatoč svom napornom radu. Mnogi ljudi rade ove česte pogreške, a mi vam nudimo savjete kako ih izbjeći. Jedna od uobičajenih grešaka je nepravilna sterilizacija staklenki.
Neophodno je obratiti pozornost na ovaj korak jer bilo kakva zaostala nečistoća u staklenkama ili bocama može ugroziti vaš trud. Započnite tako da staklenke temeljito očistite deterdžentom za pranje posuđa, a zatim ih, nakon kratkog stiskanja, osušite pamučnom krpom. Zatim zagrijte pećnicu na najviše 100 stupnjeva, posložite staklenke u pleh s otvorima prema dolje i grijte ih ne duže od 20 minuta.
Odabir čvrstog i neoštećenog voća i povrća ključan je za učinkovito skladištenje zimnice jer prezreli ili oštećeni proizvodi mogu skratiti njihov rok trajanja. Važno je oprati i nasjeckati sastojke neposredno prije nego počnete pripremati zimnicu. Čest propust među domaćicama tijekom procesa je nepravilno zatvaranje staklenki, što uključuje neprikladnu sterilizaciju poklopaca. Ovaj važan korak ne smije se zanemariti.
Lepa i Sretlina smatraju da je najučinkovitija metoda sterilizacije iskuhavanje metalnih poklopaca u vodi. Za zatvaranje boca napunjenih kuhanom rajčicom ili voćnim sokom, praktična tehnika uključuje korištenje novina i bjelanjaka. Izrežite komade novina, natopite ih umućenim bjelanjkom i pričvrstite da pokriju vrhove boca.
Dok se bjelanjci suše, formiraju hermetičku brtvu. Skladištenje za zimu odnosi se na skladištenje hrane sačuvane za hladnije mjesece kada je svježe voće i povrće ograničeno.
- Iako se svježe i konzervirane namirnice mogu naći u trgovinama tijekom cijele godine, običaj pripreme zimnice i dalje je jaka tradicija na našim prostorima. Uravnotežena prehrana uvelike se oslanja na voće i povrće. Kada se uberu u optimalnoj zrelosti, ove namirnice ne samo da izgledaju najprivlačnije, već nude i najveću koncentraciju vrijednih nutrijenata. Trenutno nam je širok izbor uvoznog voća i povrća dostupan tijekom cijele godine.
Ipak, kupnja svježih proizvoda izvan sezone, osobito zimi, ima određene nedostatke: dugotrajan transport, skladištenje i hladno okruženje mogu negativno utjecati na njihovu nutritivnu vrijednost. S obzirom na velike udaljenosti koje ove namirnice putuju, možda bi bilo korisnije poslužiti zimska jela umjesto voća i povrća ubranog u njihovoj optimalnoj zrelosti. Široko je prihvaćeno da svježe voće i povrće općenito pruža veće prehrambene prednosti u usporedbi s njihovim prerađenim alternativama.
Unatoč tome, nekoliko znanstvenih studija pokazuje da bi ova pretpostavka mogla biti netočna. Iako je točno da prva faza konzerviranja, koja uključuje izlaganje povrća visokim temperaturama, rezultira znatnim smanjenjem vitamina osjetljivih na toplinu—osobito vitamina C i B2—smanjenje ostalih esencijalnih nutrijenata općenito je minimalno. Osim toga, količine mikronutrijenata i dijetalnih vlakana, koji su posebno važni, ostaju dosljedne tijekom dvije godine skladištenja.
Osobito je uočljiva stabilnost minerala koji uspješnije podnose toplinsku obradu i skladištenje. Ovo stajalište podržavaju brojne organizacije. Na primjer, FDA (Food and Drug Administration) ističe da konzerviranje može smanjiti vitamine A, C, B1 i B2 za jednu trećinu do jedne polovice, s daljnjim padom od 5 do 20% svake godine skladištenja. Unatoč tome, količine drugih vitamina obično su relativno slične između konzerviranog i svježeg povrća. Primjer poboljšanih nutritivnih prednosti može se vidjeti u kiselom kupusu, koji pokazuje kako postupak kiseljenja, uključujući pripremu zimskog kupusa, može biti koristan.
Dok glavice i listovi kiselog kupusa imaju malo masti, bogati su raznim nutrijentima. Među njima su vitamini B6, B1 i B2, kao i folna kiselina, kalcij i kalij, a vitamin C je najistaknutiji. Nadalje, kiseli kupus bogat je dijetalnim vlaknima i sadrži fitokemikalije—biljne spojeve koji su poznati po svojim zdravstvenim prednostima. Ono što doista ističe kiseli kupus je visoka razina korisnih probiotičkih bakterija. Iako je jogurt često poznat po svojim probioticima, manje je poznato da proces kiseljenja svježeg kupusa stvara značajan izvor ovih korisnih bakterija.
