Tema današnjeg članka je jedna veoma emotivna i tužna priča , a koja nam dolazi od jedne bake. Ono što možemo zaključiti jeste to da ovakvih slučajeva je sve više na žalost. Roditelji se trude cijeli život da pomognu svojoj djeci u svemu a neki im uzvrate na jako ružan način.
Par iz Hrvatske, sada u svojim devedesetima, bori se da pronađe mir u kojem su nekoć uživali u svom domu. Dolazak praunučadi ispunio im je život radošću, no ni u najluđim snovima nisu mogli zamisliti da će im sve biti na mjestu. Umirovljenica s nepunim radnim vremenom osjećala se previše posramljeno da bi razgovarala o problemima svoje obitelji, ali je na kraju otkrila da je nemoguće šutjeti. Za hrvatski portal “Moje vreme” otkrila je u kakvoj se nevolji nalazila jer više nije mogla vidjeti održivo rješenje.
- Naglasila je da su joj nedostajala i zdravstvena i financijska sredstva, a ustanova nije ponudila prihvatljivu alternativu. Dugo sam vam se želio obratiti, ali osjećao sam neugodu zbog izjava koje sam dao svojim prijateljima i poznanicima u raznim gradovima. Stoga radije želim zadržati svoju anonimnost. Namjeravam sažeti svoju dugačku i tužnu pripovijest koju je, nažalost, teško artikulirati zbog operacije oka.
Ispričala je kako je njezin suprug pet godina mlađi od nje, zbog čega se osjećala nemoćno. “Stari smo i bolesni, a moja kći uopće ne brine za nas. Prepoznajemo potrebu da se preselimo u starački dom, ali zbog male mirovine to nismo u mogućnosti”, povjerila je za “Moje vreme”. Pojasnio je da su pomoć tražili i od socijalne službe; međutim, zbog ograničenih prihoda, bile su prisiljene iskoristiti sve svoje resurse kako bi se vratile u svoje prebivalište: kuću od 50 četvornih metara, što čini četvrtinu stana koji je naslijedio njezin suprug, zajedno sa zemljištem.
Kao što je napomenula u svojoj korespondenciji, oni vjeruju da je trošak povratka kući pretjerano visok, što ih tjera da ostanu u trenutnoj situaciji sve dok mogu održati svoju neovisnost. Iako im je životni prostor skroman, dostatan je za njihove potrebe. Međutim, izazov s kojim se suočavaju je nedostatak mira koji uzrokuju njezini unuci, koji su se doselili i pozivaju baku i djeda da napuste prostor. “Prukununuci su se nastanili u našem domu, tjerali su nas van, prijetili nam, pa čak i nasilno nad nama.
- Prošlo je dugih osam godina otkako smo trpjeli njihovu strahovladu. Unatoč težini situacije, nitko nije intervenirao, a institucije su nas iznevjerile; čak i kad su nam pucali na vrata, nismo bile zaštićene”, tvrdi prestravljena starica. Naglasila je očaj koji su osjećali ona i njezin suprug, napomenuvši da ni u najmračnijim noćnim morama nisu mogli zamisliti da će se član njihove obitelji naći u takvim okolnostima.
– Ove protekle godine ostavile su nas u stanju očaja. Zar doista nema pravde ili vladavine prava? Nažalost, po mom mišljenju, čini se da se sve vrti oko šanka ili spavaće sobe. Životi su nam bili ugroženi, a oni kojima smo se obratili za pomoć nisu pokazali brigu. Stigao sam čak i do ministra. Želimo živjeti mirnim i dostojanstvenim životom u skladu sa svim zakonima i ustavima, a tako malo nam ostaje – rekla nam je potresena žena koja je dalje izjavila: – Ne možemo spavati ni noću ni danju zbog njihovog maltretiranja i smrad psećeg izmeta koji ostaje neočišćen ispred naših vrata. Moj muž pati od problema s plućima; ima astmu i teško diše. Molimo za pomoć – naglasila je.
