Pevačica Blagica Beti Đorđević se 2013. godine suočila sa razornom tragedijom kada je njen sin jedinac preminuo u 47. godini od srčanog udara, a iza sebe je ostavio suprugu, ćerku i sina.
Poznata žena je razgovarala o tragičnom događaju i izrazila uvjerenje da za nju ne postoji mogućnost oporavka.
Poput najpotresnije priče, narativ ovog džez vokala protkan je tjeskobom, neuspjesima i hrabrošću. Iako njene melodije mogu izazvati sreću i očarati slušaoce, ispod svake note krije se trajna tuga koja je ostavila neizbrisiv trag u njenoj duši.
Teret gubitka djeteta je nezamislivo težak teret koji obuhvata neopisivu tjeskobu, prkoseći verbalnom izražavanju. Emocionalna dubina i dubina bola ove majke otkrivena je tokom retkog slučaja nefiltrirane iskrenosti.
Dubina tuge i šupljine koja je progutala njeno biće je opipljiva u njenim izrazima. Suočila se s neizdrživom mukom zbog gubitka sina, koji je tragično preminuo od srčanog udara u 47. godini. Posle preranog odlaska, iza sebe je ostavio ćerku Kristinu, sina Vladana i suprugu Snežanu.
Ogroman trag je ostao u njenom srcu kao rezultat nezamislive težine gubitka djeteta, tereta koji se smatra najnepodnošljivijim. Njen lični prikaz takođe naglašava značaj porodične pomoći i naklonosti, koji su igrali ključnu ulogu u njenoj sposobnosti da se snađe kroz ovu nesreću i izađe na drugu stranu.
- “Nalazim se na groblju, kao što se i očekivalo, kada me ispituju. Samo ja posjedujem razumijevanje svojih emocija. Izazovan mi je zadatak da vam iznesem ta osjećanja. Ja pjevam, ali bih više volio da pustim pirsing vrisak.Sa svakom notom,svakom melodijom,izliva se moja muka.To je ogromna muka.Moj voljeni sin vise nije sa nama.Podlegao je od zatajenja srca u 47. godini.Iza njega dvoje dece , moja unuka Kristina, moj unuk Vladan i moja izuzetna snaja Snežana“, izjavila je Beti Đorđević u intervjuu za Blic.
Nakon Branislavove smrti, naišla je na izazove kada je trebalo da artikuliše svoju tugu. U početku je vjerovala da će šutke podnijeti svoju muku, ali je otkrila snagu da se povjeri svojoj publici. Izlazeći na scenu Gardoša samo mjesec dana nakon gubitka sina, njen nastup je preplavio sirove emocije i suze. Uprkos statusu renomirane pevačice, nije se trudila da sakrije svoj bol. Otvoreno je izjavila publici da je ceo nastup posvećen njenom voljenom detetu, i sa iskrenom ranjivošću otpevala je potresnu baladu “Crying Time”, dopuštajući svojoj tuzi da odjekne kod svih prisutnih.
Betty naglašava da su joj unuci i snaha pružili utjehu i motivaciju da istraje. One su se pojavile kao svetionik radosti u njenom postojanju, i uprkos melanholičnim melodijama koje odzvanjaju u njoj, njena naklonost prema njima služi joj kao izvor otpornosti. Prema Betty, njena muzika se transformisala u manifestaciju njenog života, služeći kao sredstvo za kanalisanje njene tuge i tjeskobe.
Priča o Beta služi kao dirljiv podsetnik na nesalomivu prirodu ljudske duše i duboku sposobnost muzike da prenese duboke emocije. Uprkos pretrpljenom nezamislivom gubitku, Betina nepokolebljiva posvećenost svom zanatu i njena hrabrost u dijeljenju svog narativnog stava kao snažan dokaz transformativne moći umjetnosti. Kroz umjetnički izraz pojedinci mogu pronaći utjehu, izliječiti svoje najdublje rane i krenuti naprijed na svom životnom putu.
Povučeno u Ugrinovcima, naizgled udaljenom mestu koje sada naziva domom, živi legendarna Beti Đorđević, ime koje sija u analima domaće muzike. Čuvena po svom prepoznatljivom džez vokalu, Betina slavna karijera ostavila je neizbrisiv trag šezdesetih godina prošlog veka.
