Pjevačica je nakon rođenja djeteta doživjela značajno povećanje tjelesne težine, koja je kulminirala sa 120 kilograma. Martina Vrbos nekoliko je godina vodila izazovnu borbu s viškom kilograma. U nastavku donosimo kako je uspjela smršaviti 50 kilograma.
Nakon rođenja djeteta doživjela sam nepredviđeno povećanje težine. To je prvenstveno zbog moje nemogućnosti pristupa hrani koju sam želio dok sam živio u drugom području. Posljedično, moja je prehrana postala ograničena na nezdrave opcije, vođena neutoljivim apetitom za raznim namirnicama. Konzumirao sam brzu hranu s osjećajem hitnosti i tjeskobe, prepustio sam se gaziranim pićima bez umjerenosti i upustio se u kompulzivno uzimanje slatkiša.
Iznenadna spoznaja da sam dosegla težinu od 120 kilograma pogodila me neočekivano, kao da se dogodila preko noći. Osjetio sam osjećaj usporenosti i nelagode, pojačan neugodnim osjećajem trljanja bedara jedno o drugo. Poznata osoba koja je postigla gubitak težine autofagijom — pristupom prehrani koji mnogi preferiraju — podijelila je svoje putovanje s lokalnim medijima.
Moje upoznavanje s autofagijom došao je od prijatelja koji je imao značajan uspjeh s ovom metodom, dopuštajući mu da konzumira što god poželi, a da i dalje gubi kilograme. Zaintrigirana njegovim iskustvom, odlučila sam isprobati i sama. Trenutno se prepuštam bilo kojoj hrani koju poželim tijekom šestosatnog prozora za jelo, nakon čega slijedi 18-satno razdoblje posta.
Prvi dani predstavljali su značajan izazov zbog moje borbe s napadima gladi; međutim, sada sam uspostavio rutinu uzdržavanja od hrane. Osjećam pojačan osjećaj ugode i povećanu energiju u odnosu na prije, s trenutnom prehranom koja se sastoji od ribe, juhe, salate i bureka. Martina Vrbos, koja je prethodno bila prateći vokal Rade Šerbedžije i Đoleta Balaševića, veliku je slavu stekla vatrenim angažmanom u televizijskom reality programu Survivor. Nakon udaje za Bogoljuba Vidakovića i rođenja dvoje djece povukla se iz javnosti.
BONUS :
Sve češće se u medijskim izvješćima ističu incidenti u kojima psi napadaju pojedince i nanose im ozljede. Bez obzira na to jesu li ti očnjaci lutalice ili kućni ljubimci, sljedeće je nekoliko strategija koje možete razmotriti za samoobranu:
Svakodnevno se mogu vidjeti psi lutalice kako lutaju ulicama, od kojih neki pokazuju agresivne tendencije, što predstavlja potencijalni rizik. Unutar carstva pasa, pojmovi dobra i zla su odsutni. Umjesto toga, psi procjenjuju svoju okolinu na jednostavniji način – razlikuju između onoga što se čini sigurnim i onoga što se doživljava kao prijetnja, identificiraju što mogu prihvatiti naspram onoga što odluče izbjegavati iz različitih razloga i razlikuju između onoga što im je ugodno i korisno od onoga što se smatra neugodnim.
Promatranje situacije iz pseće perspektive pomaže brojnim vlasnicima u razumijevanju motiva koji stoje iza ponašanja ugriza, koje obično ne proizlazi iz ljutnje. Vlasnici pasa često se suočavaju s nizom teških ponašanja, uključujući pretjerano lajanje, agresiju prema drugim životinjama, povlačenje uzice i hiperaktivnost—probleme s kojima se susreću mnogi vlasnici. Iako su ova ponašanja općenito povezana sa psima i stoga nisu iznenađujuća, emocija koju izaziva kada pas ugrize svog vlasnika je strah.
Ljudi često osjećaju tjeskobu u vezi sa svojim ljubimcima i razvijaju instinkt da zaštite druge, osobito one koji su bespomoćniji, od moguće opasnosti. Ovaj odgovor može pogoršati situaciju. U glavama mnogih, ugriz psa obično se povezuje isključivo s agresijom, budući da se analogna ponašanja koja pokazuju ljudi – poput napada na drugu osobu – klasificiraju kao agresivno ponašanje. Brojni pojedinci smatraju da je izazovno prepoznati da takvi postupci mogu proizaći iz straha ili obrambenog instinkta, primjenjivog i na ljude i na pse.
