Šarmantno selo Ba, koje se nalazi u blizini Ljiga, mnogima je poznato po spominjanju u križaljkama. Također je cijenjen zbog gostoljubivih i marljivih stanovnika, koji su radije odabrali ostati u svom seoskom domu nego nastaviti život u gradu.
Mlađe generacije upoznale su ovo mjesto kroz priče svojih baka i djedova. Značajan primjer je bračni par Vesna i Dragan Pantelić koji u tri smjene preuzimaju različite uloge u selu: ujutro rade kao pastiri; poslijepodne Dragan prelazi na stolariju, a kasnije se fokusiraju na uzgoj voća.
U njihovoj se zgradi u prizemlju nalazi mljekara s nekoliko prostorija namijenjenih mužnji krava, dok je na katu stolarska radionica. Dragan, inače školovani stolar, odlučio se baviti ovim zanatom, uvidjevši da se njime danas bavi sve manje ljudi. Supruga Vesna mu je najveća podrška, a zajedno vjeruju da mogu sve. Nakon što su završili svoje dnevne obaveze, Dragan je za RINA-u ispričao da je par krenuo prema svojim voćnjacima i poljima. Istaknuo je kako je Vesna brzo naučila stolarski zanat i postala neprocjenjivo bogatstvo u njegovu radu.
Usredotočeni su na izradu polica i ormara od drvenih dasaka, isporučujući te proizvode sve većoj bazi kupaca. „Za opstanak na selu neophodan je rad“, tu su istinu oduvijek prepoznavali i zato se svome radu posvećuju.
Dragan je istakao da je selo Ba dom vrednih mladih ljudi koji će sigurno doneti ponos celoj Srbiji. Pomenuo je i neophodnost asfaltiranja seoskih puteva, jer kroz njive i livade teče glavni vodovod Ljiga, a tome doprinosi i obližnji kamenolom. Kamenolom je dao nešto asfalta, iako je značajan dio oštećen.
„Kamen je neophodan“, zaključio je Dragan, napominjući da je Ba, uprkos svojoj jednostavnosti i veličini, jedno od retkih sela u Srbiji koje je ostvarilo dve zapažene pobede – jednu protiv „bele smrti“ i drugu protiv iseljavanja. Preradom drva stolari proizvode namještaj, građevinske dijelove, oplate, obloge i razne druge uporabne predmete. Oni odabiru prave materijale, alate i opremu za obavljanje svojih zadataka na temelju tehničkih crteža, specifikacija ili kalupa.
U procesu rukovanja standardnim materijalima poput dasaka, dasaka ili letvica, početni koraci uključuju mjerenje i označavanje prije oblikovanja materijala metodama koje uključuju piljenje, blanjanje, brušenje, bušenje, glodanje i bušenje. S obzirom na to da se njihovi projekti obično sastoje od više dijelova, ove komponente zahtijevaju prilagodbu i montažu nakon obrade, uz korištenje ljepila, čavala, vijaka i raznih spojnica.
Stolari se mogu usredotočiti na različite specijalnosti ovisno o vrsti posla, okruženju u kojem rade i konačnom proizvodu koji stvaraju. Oni mogu biti obrtnici koji izrađuju namještaj i druge praktične predmete, građevinski stolari uključeni u montažu i proizvodnju drvenih elemenata poput vrata, prozora i ograda za stepenice ili industrijski stolari koji rade u drvnoj industriji na završnim proizvodima.
- Neovisni obrtnici često sami vode svoju tehničku dokumentaciju, izračune i cijene za svoje kreacije. Osim proizvodnje, mnogi stolari također preuzimaju zadatak popravka ili zamjene oštećenih ili istrošenih drvenih dijelova.
U grobnici Semerketa, egipatskog kralja iz Prve dinastije, pronađeni su dokazi stolarskih vještina koji datiraju više od 5000 godina. Brojni faraoni pokopani su uz stručno izrađena drvena djela. Neki istraživači sugeriraju da su stari Egipćani bili pioniri u korištenju zaštitnog premaza sličnog modernom laku za obradu drva, iako njegov točan sastav ostaje misterij. Koristili su različite alate, uključujući sjekire, pile, dlijeta i svrdla, te su koristili metodu pera i utora za spajanje dijelova.
Upotreba životinjskih ljepila počela je tijekom razdoblja Novog kraljevstva (1570.-1069. pr. Kr.). Praksa stolarije pojavila se u drevnoj Kini otprilike 750. godine prije Krista, dok su arheolozi u Gordiji, u Frigiji, otkrili zamršeno dizajnirani namještaj ukrašen ukrasima od slonovače i metala koji datira iz otprilike 800. godine prije Krista.
Rimljani su bili vješti u izradi visokokvalitetnog namještaja i poznavali su gotovo sve danas poznate alate, što pokazuje i otkriće stolarske radionice u Pompejima, koja je sačuvana zbog vulkanske erupcije 79. godine. Iako je ta stručnost značajno opala tijekom ranog srednjeg vijeka, počela se ponovno javljati od 11. stoljeća nadalje.
