Iako je smrt bitan aspekt postojanja koji na kraju dolazi za sve, mnoge osobe imaju veliki strah od nje. Neki nalaze utjehu u uvjerenju da se život nastavlja nakon smrti. Danas dijelimo uvide jedne medicinske sestre na temelju njezinih iskustava.
Bonnie Ver, medicinska sestra na palijativnoj skrbi s prethodnim iskustvom kao medicinska sestra u Britaniji, stekla je značajne uvide u pet najčešćih žaljenja koje izražavaju pojedinci na izmaku života. Kroz svoje strpljive interakcije, Ver je imala priliku slušati mnoge priče i prepoznati ponavljajuće teme žaljenja i propuštenih prilika.
Uobičajen osjećaj koji doživljavaju brojni pojedinci je tuga koja proizlazi iz neispunjenih snova, često proizašla iz izbora da se prilagode očekivanjima drugih umjesto da slijede svoje istinske težnje. Kako se približavaju kraju svojih života, na površinu izbija sve dublja svijest o brojnim ambicijama koje su ostale neostvarene.
Mnogi ljudi priznaju da su samo minimalno napredovali prema ostvarenju čak polovice svojih ciljeva zbog svojih izbora ili nedostatka hrabrosti u jurnjavi za njima. Čest problem s kojim se brojni pojedinci susreću jest nesrazmjer između profesionalnog i osobnog života. Kontinuirana borba proizlazi iz zahtjevnog radnog opterećenja u kombinaciji s nedostatkom vremena za osobno ispunjenje.
Mnogi muškarci osjećaju grižnju savjesti zbog dugih sati posvećenih svom poslu, što rezultira zanemarivanjem njihovih veza s obitelji i prijateljima. Ovo stalno žaljenje za propuštenim trenucima s voljenim osobama, posebno djecom i partnerima, teško im pritišće srca.
Bitno je prepoznati da žene mogu doživjeti slične emocije; međutim, značajno je da su većina onih koji su izvijestili o osjećajima žaljenja prvenstveno bile kućanice, što dovodi do smanjenog osjećaja kajanja u vezi s njihovim profesionalnim životom. Mnogi ljudi odlučuju prikriti svoje osjećaje kako bi održali sklad ili izbjegli rasprave.
Nažalost, ova odluka često dovodi do neiskorištenog potencijala, budući da nemaju dovoljno hrabrosti da istinski prihvate svoje pravo ja. Nurse Ver ističe nužnost autentičnosti i slobodnog izražavanja emocija. Prava vrijednost prijateljstva često ostaje nezapažena do samog kraja. Pojedinci su često toliko zaokupljeni vlastitim životima da nenamjerno previđaju važnost njegovanja međusobnih veza. Ovo zanemarivanje dovodi do dubokog žaljenja zbog neulaganja dovoljno vremena i energije u ove dragocjene odnose. Zabrinjavajuće je otkriće da mnogi ljudi osjećaju grižnju savjesti jer nisu iskoristili priliku da potraže veću sreću.
Privid zadovoljstva u kombinaciji s nevoljkošću prema promjenama često sprječava pojedince da istinski dožive radost i cijene životna zadovoljstva. Značajan broj ljudi ne shvaća da je sreća namjeran izbor te da posjeduju sposobnost postizanja vlastitog osjećaja ispunjenja i radosti.
Medicinska sestra Julie, iskusna zdravstvena radnica s velikim iskustvom u brizi za neizlječivo bolesne, primjećuje da je tipično za pojedince koji se približavaju kraju života da posegnu za svojim preminulim roditeljima. Točnije, riječi koje se najčešće izgovaraju u tim posljednjim trenucima su “Volim te.
U središtu postojanja je raznolikost izbora s kojima se susrećemo, a načini na koje donosimo odluke u konačnici određuju naše putovanje.
Medicinske sestre koje imaju privilegiju skrbiti o pojedincima na kraju života podsjećaju nas da je ključni zadatak njegovati sreću i osigurati da su naši životi u skladu s našim istinskim željama i potrebama. Iskustva koja dijele ti pacijenti nude vrijednu lekciju, potičući nas da se posvetimo svojim strastima i uvjerenjima umjesto da tu obvezu odgađamo do posljednjeg trenutka.
