U svojoj poziciji medicinske sestre na palijativnoj skrbi, Bonnie Ver, koja je prethodno radila kao medicinska sestra u Britaniji, stekla je dragocjeno razumijevanje u vezi s pet najčešćih žaljenja koje izražavaju pojedinci koji se približavaju kraju svog života. Kroz svoje interakcije s pacijentima, Ver je imala sreću slušati brojne priče i identificirati zajedničke teme žaljenja i izgubljenih prilika.

1. Tuga povezana s neispunjenim ambicijama prevladavajuća je emocija koju doživljavaju mnogi, koji često žale što nisu slijedili svoje istinske želje i umjesto toga pridržavali se društvenih očekivanja. Kako se približavaju kraju svojih života, pojavljuje se jasnije razumijevanje brojnih snova koji su ostali neostvareni. Mnogi pojedinci priznaju da su jedva postigli i polovinu svojih ciljeva zbog odluka koje su donijeli ili oklijevanja da jure za njima.

Čest problem s kojim se mnogi susreću jest nesrazmjer između osobnih životnih i poslovnih obveza. Neumoljivo opterećenje u kombinaciji s nedostatkom vremena za osobno zadovoljstvo stvara stalan izazov. Mnogi muškarci žale za velikim brojem sati potrošenih na svoje karijere, što je dovelo do zanemarivanja važnih odnosa s obitelji i prijateljima. Ta dugotrajna ogorčenost zbog izgubljenih trenutaka s voljenima, posebice s djecom i partnerima, težak je teret koji nose u svojim srcima.

Iako je važno priznati da žene mogu gajiti slične osjećaje, treba naglasiti da su većina onih koji su izrazili takvo žaljenje bile uglavnom kućanice, što je rezultiralo manjim stupnjem grižnje savjesti u pogledu njihovih karijernih ambicija. Mnogi pojedinci odlučuju prikriti svoje emocije kako bi očuvali mir ili spriječili sporove, što dovodi do značajnog gubitka neiskorištenog potencijala, jer im nedostaje hrabrosti da u potpunosti prigrle svoje autentično ja. Medicinska sestra Ver naglašava nužnost emocionalnog izražavanja i težnje za istinskim životom. Štoviše, pravi značaj prijateljstva često ostaje neprepoznat do samog kraja. Ljudi često postanu toliko zadubljeni u svoje osobne okolnosti da nenamjerno zanemaruju vitalni čin njegovanja svojih veza.

Rezultat ovog zanemarivanja je duboki osjećaj žaljenja zbog propusta da se posveti bitno vrijeme i trud za njegovanje ovih neprocjenjivih odnosa. Nesretne okolnosti otkrivaju šokantnu spoznaju: mnogi ljudi osjećaju tugu jer si nisu dopustili priliku da potraže veću sreću. Njihova sposobnost da istinski prihvate radost i uživaju u životnim užicima često je onemogućena strahom od promjene i pretvaranjem zadovoljstva.

Mnogi pojedinci ne razumiju da je sreća izbor koji oni svjesno čine i da posjeduju moć postići vlastito ispunjenje i radost. Medicinska sestra Julie, iskusna zdravstvena stručnjakinja s velikim iskustvom u brizi za neizlječivo bolesne pacijente, primjećuje da je tipično za one koji se približavaju kraju života da pozovu svoje preminule roditelje. Naime, dvije riječi koje se često izgovaraju u ovim posljednjim trenucima su “Volim te.”

Zaključak Srž postojanja nalazi se u mnoštvu izbora s kojima se susrećemo, a naša metoda donošenja odluka oblikuje naš put. Te medicinske sestre koje su imale sreću pružati njegu pojedincima koji se približavaju kraju života podsjećaju nas da je najvažnije dati sreću i uskladiti svoj život s našim istinskim željama i potrebama. Putovanja ovih pacijenata daju značajnu lekciju, potičući nas da se u potpunosti posvetimo svojim strastima i načelima, umjesto da tu predanost odgađamo za posljednje trenutke.

Preporučujemo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here