Sorte meda: Postoje brojne vrste meda, a razlike proizlaze iz specifičnih biljaka s kojih pčele skupljaju nektar. Među poznatim sortama su:
Bagremov med odlikuje se svijetlom bojom, blagim okusom i lakoćom probavljivosti. Nasuprot tome, livadski med sastoji se od mješavine nektara dobivenih iz različitih biljaka, što rezultira bogatim okusom.
Lipov med odlikuje se snažnom aromom i antibakterijskim svojstvima. Nasuprot tome, šumski med, dobiven iz saća, tamnije je boje, bogat mineralima i snažnog okusa.
Med od kestena izrazito je gorkog okusa i iznimno je koristan za pospješivanje cirkulacije.
Pčelar razjašnjava najčešće pogreške povezane s praksom skladištenja meda. Iako je med poznat po svojoj dugovječnosti i otpornosti na kvarenje, mnogi ljudi nastavljaju griješiti u svojim metodama skladištenja. Obično se stavlja u kuhinjske ormariće, ladice ili na police; međutim, pčelari upozoravaju da ta mjesta nisu optimalna za očuvanje njezine kvalitete.
Zašto je pravilno skladištenje meda tako ključno? Važnost pravilnog skladištenja hrane ne može se precijeniti u održavanju kvalitete, a med se također pridržava tog načela. Unatoč širokoj reputaciji produljenog roka trajanja, nekoliko čimbenika može utjecati na njegovu ukupnu kvalitetu. Pčelar je portalu Haps dao uvid u idealne uvjete za skladištenje meda i osvrnuo se na zabludu oko njegove navodne “neuništivosti”.
Koji je odgovarajući način skladištenja meda? Med treba čuvati na temperaturi nižoj od 18 stupnjeva Celzijevih. Čuvanje meda na sobnoj temperaturi ne osigurava optimalne uvjete, osobito kada je izložen izvorima topline kao što su pećnice, radijatori ili izravna sunčeva svjetlost. Idealno okruženje za med je hladno, suho i zasjenjeno područje, poput smočnice ili tamnog ormara.
Nadalje, ključno je koristiti posude od stakla ili porculana sa sigurnim poklopcem, jer se plastična ambalaža ne preporučuje zbog mogućnosti kemijske reakcije s medom. Može li se med pokvariti? Iako se med općenito smatra nepokvarljivim proizvodom, postoje slučajevi u kojima se može pokvariti. Jedan takav primjer događa se kada med sadrži prekomjernu količinu vode iznad utvrđenih standarda, što je često rezultat užurbanog procesa berbe.
Ovo stanje može dovesti do fermentacije, što se može prepoznati po stvaranju pjene na površini i primjetnom mirisu alkohola. Nadalje, produljena izloženost povišenim temperaturama može dovesti do stvaranja hidroksimetilfurfurala (HMF), spoja koji predstavlja potencijalne zdravstvene rizike.
Fermentacija meda i tehnike za njegovu identifikaciju kritična su razmatranja. Fermentacija se obično događa kada se med neispravno bere ili kada se unese vlaga, kao što je upotreba vlažne žlice. Ovaj proces mijenja okus meda, daje blagu kiselost i stvara pjenasti izgled. Općenito, ova vrsta meda namijenjena je isključivo za pripremu domaćih tinktura. Koje se tehnike mogu koristiti za razlikovanje pravog meda od imitacije? Izrazita svojstva izdvajaju autentični med od krivotvorenih vrsta.
Kristalizacija, prirodni fenomen, služi kao pouzdan pokazatelj autentičnosti meda. Na primjer, cvjetni med, med od uljane repice i med od suncokreta obično kristaliziraju brzo, dok med od bagrema kristalizira mnogo sporije. Nadalje, ispitivanjem etikete proizvoda može se pokrenuti postupak provjere autentičnosti. Ako je med označen kao “mješavina EU i ne-EU”, njegova kvaliteta može biti dovedena u pitanje. Kako bi osigurali kvalitetu meda, preporučljivo ga je kupovati izravno od lokalnih pčelara.
Za očuvanje okusa i kvalitete meda bitno je pridržavanje osnovnih smjernica za skladištenje. Med treba čuvati u dobro zatvorenoj posudi i čuvati na tamnom mjestu.
