Julie McFadden, medicinska sestra s dugogodišnjim iskustvom u palijativnoj njezi, posvetila je svoju karijeru desifrovanju smrti i pomaganju onima koji se suočavaju s njom.
S više od petnaest godina iskustva, najprije na odjelu intenzivne njege, a kasnije u hospiciju, Julie je svjedočila stotinama odlazaka. Njeno razumijevanje smrti, kao i način na koji je pristupila tom procesu, pomoglo je mnogim ljudima da se pomire s gubitkom voljenih osoba. Kroz svoj rad, Julie se ističe kao edukator i zagovarač smanjenja stresa i straha oko smrti.
Na društvenim mrežama, gdje je poznata kao “Hospice Nurse Julie”, prati je više od milijun i pol ljudi. Svojim videima i postovima nastoji educirati javnost o tome što se zapravo događa u posljednjim trenucima života i kako bi obitelj mogla pružiti emocionalnu podršku svojim voljenima. Njena misija je jednostavna – umiranje nije nešto čega treba biti strah, već prirodan proces.
Julie je u svojoj knjizi “Nothing to Fear”, koja je postala bestseler New York Timesa, podijelila svoje bogato iskustvo. Kroz svoju knjigu, nastoji pružiti utjehu onima koji se suočavaju s gubitkom ili vlastitom smrtnošću. Jedan od ključnih uvida koji je podijelila u vezi s procesom umiranja tiče se onoga što pacijenti najčešće govore prije nego što preminu. Iako se u filmovima često prikazuju dramski trenuci, Julie je otkrila da su stvarne posljednje riječi obično vrlo jednostavne, ali duboko emotivne.
Jedna od najčešćih fraza koju ljudi izgovaraju na samrti je “Volim te”. Ta jednostavna, ali snažna riječ ljubavi često se čuje u posljednjim trenucima života, a Julie smatra da su ti izrazi ljubavi ključni jer pokazuju emocionalnu povezanost i potrebu da se zadnji trenutak života provede u izražavanju ljubavi prema voljenima.
Još jedan čest motiv među posljednjim riječima pacijenata je dozivanje roditelja, što nije rijetkost ni među odraslim ljudima koji su izgubili svoje roditelje prije mnogo godina. Mnogi pacijenti, bez obzira na svoju dob, dozivaju “mamu” ili “tatu”. Prema Julie, ovo nije znak tuge ili žaljenja, već duboka potreba za sigurnošću i smirenjem. Ponekad se čini kao da traže povratak u djetinjstvo, gdje su osjećali ljubav i zaštitu.
Osim riječi ljubavi, postoje i druge fraze koje se često čuju u posljednjim trenucima života. Julie ističe rečenice poput: “Hvala ti”, “Oprosti mi”, “Opraštam ti” i “Zbogom”. Ove riječi simboliziraju zatvaranje ciklusa odnosa, ponovno povezivanje i pomirenje s prošlošću. Često se čuju i izrazi kajanja, kao što su “Volio bih da nisam toliko radio” ili “Žao mi je što nisam više cijenio svoje zdravlje dok sam ga imao”. Ova kajanja često reflektiraju želje za jednostavnijim životom i više pažnje prema onim stvarima koje su na kraju života najvažnije.
Julie također svjedoči o neobičnim, ali čestim fenomenima u trenucima smrti. Mnogi pacijenti izvještavaju o vizijama preminulih članova obitelji, prijatelja ili kućnih ljubimaca koji se pojavljuju pred njima u posljednjim danima života. Julie objašnjava da ti susreti s preminulima ne predstavljaju delirij, već da su pacijenti potpuno svjesni i orijentirani. Ta viđenja donose nevjerojatan mir i utjehu pacijentima, često im pomažući da se pomire s nadolazećom smrću.
- U mnogim slučajevima, pacijenti pokazuju “pogled smrti” – fiksiraju pogled prema kutu sobe, kao da gledaju osobu koja je došla po njih. Također se često može primijetiti “posezanje smrti”, pokret rukom prema gore, kao da pokušavaju doći do nevidljive osobe koja ih čeka.
Pored tih duhovnih i emocionalnih trenutaka, Julie se osvrće i na fizičke promjene koje se događaju u tijelu tijekom umiranja. Jedan od najčešćih simptoma koji obiteljima može biti vrlo uznemirujuć je “samrtni hropac” – zvuk koji nastaje kada se slina nakuplja u grlu pacijenta koji više ne može progutati. Ovaj zvuk nije bolan i ne treba ga povezivati s patnjom. Također, kako cirkulacija usporava, na koži se mogu pojaviti mrlje, poznate kao motling, što je također prirodni dio procesa umiranja.
Razumijevanje ovih promjena može pomoći obiteljima da smanje svoj strah i pruže voljenima podršku. Julie je svjesna koliko obiteljima može biti teško suočiti se s promjenama koje tijelo prolazi, ali educiranje o tim fizičkim promjenama pomaže im da budu prisutni u posljednjim trenucima života, omogućujući voljenima dostojanstven i miran odlazak.
Zahvaljujući Julie McFadden i njenoj misiji, smanjenje stresa i straha od smrti postalo je moguće za mnoge ljude. Kroz svoj rad i edukaciju, pokazuje svijetu da smrt nije nešto čega treba strahovati, već proces kroz koji svi prolazimo.
