Halid Bešlić,će se pamtiti kao čovjek čije su pjesme obilježile generacije, nije bio samo vrhunski pjevač bio je i čovjek velikog srca.
Malo je poznato da je u jednom teškom životnom trenutku pomogao kolegici sa estrade, pjevačici koja se tada borila s teškom bolešću. Dok su mnogi okrenuli glavu, on joj je tiho, bez pompe i medijske pažnje, davao novac za liječenje od raka.
Njihovo prijateljstvo nije bilo često prikazivano u javnosti, ali je iza kulisa estrade postojalo iskreno poštovanje i toplina. Halid nije želio da iko zna za njegovu pomoć – govorio je da “prava dobra djela ne traže svjedoke”. Kada je saznao da njegova kolegica prolazi kroz mukotrpne terapije i da joj je finansijska situacija iz dana u dan sve teža, jednostavno je reagovao – diskretno joj je slao novac, govoreći da je to “samo mali doprinos da stane na noge”.
Pjevačica je u to vrijeme prolazila kroz najteži period svog života. Liječenje u inostranstvu, skupe terapije i iscrpljujuće putovanje između bolnica i nastupa kako bi zaradila bar dio novca, sve su to bili tereti koje je nosila hrabro, ali tiho. U jednom intervjuu, koji je dala nekoliko mjeseci prije smrti, samo je kratko rekla: “Ima ljudi s estrade koji nisu zaboravili što znači biti čovjek. Jedan od njih je Halid Bešlić.”
Kada je, nažalost, bolest uzela maha i pjevačica izgubila bitku za život, Halid je bio jedan od rijetkih koji su došli na njenu sahranu. Uz njega su se pojavila još samo četvorica kolega – pet istinskih prijatelja koji su pokazali da estrada nije samo svjetla reflektora i aplauzi, već i suze, saosjećanje i poštovanje. Mnogi su primijetili da je Halid stajao skromno u drugom redu, bez medijske pompe, vidno potresen, sa suzama u očima.
Ljudi koji su prisustvovali ispraćaju svjedočili su da je upravo on bio jedan od onih koji su najviše tugovali. Iako nije govorio mnogo, njegova prisutnost je govorila sve. Neki su kasnije rekli da je tim činom “osvetlao obraz cijeloj estradi”, jer je u vremenima kada se često zaboravlja ljudskost, pokazao šta znači biti čovjek.
Njegovo ponašanje nakon sahrane također je bilo dostojanstveno. Nije dao nijednu izjavu medijima, nije želio publicitet. Ljudi iz njegovog bliskog kruga kasnije su otkrili da mu je ta smrt teško pala, jer je znao koliko se ta žena borila. “Bio je tih nekoliko dana utučen, nije htio da priča o tome. Samo je rekao – otišla je jedna dobra duša”, ispričao je jedan njegov prijatelj.
Ova priča nije bila naširoko poznata, jer Halid nikada nije želio da se hvali dobrim djelima. Tek nakon nekog vremena, pojedini kolege su diskretno potvrdili istinitost navoda o njegovoj pomoći. “Halid je uvijek bio takav. Kada bi čuo da je nekome teško, reagovao bi bez razmišljanja. I ne bi nikada o tome pričao”, rekla je jedna poznata pjevačica koja je bila bliska oboma.
Ono što ovu priču čini posebnom jeste to što pokazuje koliko je važno imati srce i dušu, čak i u svijetu u kojem se često gubi osjećaj za bližnjeg. Halid Bešlić, čovjek koji je prošao mnogo i sam preživio teške trenutke, pokazao je da se istinska veličina ne mjeri brojem hitova ni popularnošću, već plemenitošću i ljudskošću.
- Njegovo ime ostaće upisano ne samo kao ime legende narodne muzike, već i kao simbol dobrote. Jer, u trenutku kada se mnogi udalje, kada svi ćute, on je bio tu – kao prijatelj, kao čovjek i kao neko ko zna koliko vrijedi iskrena ljudska ruka u teškom trenutku.
