U Srbiji su poslednjih godina sve popularnija imena koja ne zvuče tradicionalno i koja ne potiču iz bogate pravoslavne baštine. Roditelji sve češće biraju kratka, moderna i internacionalna imena, inspirisana filmovima, serijama ili globalnim trendovima, pa se tako na spiskovima novorođenih nalaze imena poput Mia, Lara, Selena, Nika ili Lav.
Iako ova imena zvuče lijepo i savremeno, malo je poznato da se u okviru Srpska pravoslavna crkva ona često smatraju „nehrišćanskim“, jer se ne nalaze u crkvenim knjigama niti su povezana sa svetiteljima.
U pravoslavnoj tradiciji ime ima duboko duhovno značenje. Ono ne predstavlja samo lični identitet, već i vezu sa određenim svetiteljem koji se smatra zaštitnikom osobe. Upravo zbog toga, kada se dijete krštava, sveštenik najčešće bira ime koje postoji u crkvenom kalendaru, odnosno ime nekog sveca. Ako je dijete već u matičnim knjigama upisano pod imenom koje se nalazi u tom kalendaru, tada nema potrebe za promjenom i ono zadržava isto ime i u crkvenom i u građanskom smislu.
- Međutim, situacija se mijenja kada dijete nosi ime koje nije priznato u crkvenoj tradiciji. U takvim slučajevima, tokom čina krštenja, dijete dobija novo ime – takozvano kršteno ime. To ime ne mora nužno zamijeniti građansko ime u svakodnevnoj upotrebi, ali ima veliki značaj u duhovnom životu vjernika. Smatra se da osoba tim činom simbolično započinje novi život u vjeri, odnosno da se duhovno ponovo rađa kroz zajednicu sa Hristom.
Ova praksa ima dugu istoriju i duboko je ukorijenjena u pravoslavnom učenju. U prošlosti su gotovo sva imena bila povezana sa svetiteljima, jer su roditelji željeli da njihova djeca imaju duhovnu zaštitu i uzor u životu. Danas, međutim, društvene promjene i uticaj globalizacije doveli su do toga da se sve više roditelja odlučuje za imena koja nemaju religijsko porijeklo. Uprkos tome, crkva i dalje njeguje svoju tradiciju i preporučuje izbor imena iz svetačkog kalendara.
Ipak, praksa pokazuje da postoje i izuzeci. Na primjer, ime Tara je nekada smatrano nepravoslavnim, ali je vremenom postalo široko prihvaćeno i danas se često koristi bez potrebe za dodatnim krštenim imenom. Slična situacija je i sa imenima poput Mia ili Lara, koja su stekla veliku popularnost i u mnogim sredinama se tolerišu bez stroge primjene pravila. To pokazuje da se i unutar crkvene prakse određene norme mogu prilagođavati vremenu i običajima naroda.
Važno je naglasiti da u Srbiji ne postoji jedinstveno pravilo koje važi za sve. Mnogo toga zavisi od lokalne crkvene zajednice, običaja u određenom kraju, ali i od ličnog stava sveštenika. Neki sveštenici insistiraju na tome da dijete dobije ime iz kalendara svetaca, dok drugi pokazuju veću fleksibilnost i dozvoljavaju da se zadrži građansko ime, čak i ako ono nema direktnu vezu sa crkvenom tradicijom. Upravo zbog toga roditelji često razgovaraju sa duhovnikom prije krštenja kako bi se dogovorili o svim detaljima.
Zanimljivo je da se razlike u praksi ne javljaju samo unutar Srbije, već i između različitih pravoslavnih zemalja. Na primjer, u Rusiji su pravila često stroža, pa nije moguće krstiti osobu ukoliko ne nosi ime nekog sveca. U Srbiji je pristup fleksibilniji, što odražava i specifičnost lokalne tradicije i odnosa prema vjeri.
Posebna situacija nastaje kod odraslih osoba koje se odluče za krštenje. Tada se često bira novo ime koje ima duhovno značenje, bez obzira na to koje ime osoba koristi u svakodnevnom životu. To ime postaje dio njihovog identiteta u crkvi i koristi se u molitvama i drugim vjerskim obredima.
Na kraju, može se reći da izbor imena danas predstavlja spoj tradicije i savremenih trendova. Dok roditelji žele da njihovo dijete ima ime koje je lijepo, moderno i jedinstveno, crkva nastoji da očuva duhovni smisao i simboliku imena. Upravo u tom balansu između starog i novog nastaje raznolikost koja karakteriše savremeno društvo. Bez obzira na izbor, najvažnije je da ime nosi lično značenje i da bude dio identiteta koji će osoba ponosno nositi kroz cijeli život.
