Posljednjih godina sve je veći fokus na mentalno zdravlje djece. Roditelji sve više podržavaju svoju djecu pri pohađanju terapije, unatoč povremenoj zabrinutosti što bi njihovo dijete moglo otkriti u takvim okruženjima.
Za djecu svih uzrasta, druženje s terapeutom često je ključni početni korak u razumijevanju vlastitih emocija.
Terapeuti su ti koji identificiraju roditeljska ponašanja koja djeca često navode kao izvore nevolje i frustracije, ne s namjerom pripisivanja krivnje, već radi stjecanja uvida u sebe i odnose koji utječu na njihov razvoj.
Prema psihologinji dr. Aline Zoldbrod, jedan od najčešćih razloga zašto djeca doživljavaju osjećaj otuđenosti od svojih roditelja je percepcija da ih se neprestano osuđuje zbog njihovih izbora, posebno kada se ti izbori razlikuju od očekivanja njihovih roditelja.
Kako piše YourTango, mnoga djeca biraju zanimanja koja im ne donose radost, jednostavno kako bi ispunila očekivanja svojih roditelja.
Dr. Zoldbrod opisuje slučaj uspješnog urologa koji je napustio karijeru u kasnim 40-ima, shvativši da to nikada nije bila njegova težnja, već ambicija njegovih roditelja. Ovo naglašava osjećaj kontrole.
Dr. Gloria Brehm, terapeutkinja, ističe da odrasla djeca često izazove s kojima se suočavaju u životu pripisuju svom odgoju – tvrdnja koja je ponekad točna. Te se osobe često žale na majke koje i dalje utječu na njihove izbore, izgled ili ponašanje čak i nakon godina odrastanja.
U raspravama o očevima, pritužbe se često fokusiraju na njihovu emocionalnu ili fizičku odsutnost. Takvi roditelji obično nisu uspjeli poticati neovisnost, zbog čega se njihova djeca suočavaju s izazovima povezanim s nesigurnošću, negativnom slikom o sebi i poteškoćama u donošenju odluka tijekom odrasle dobi.
Osjećaj neshvaćenosti, utjelovljen u rečenici “Roditelji me ne razumiju!” izrazili su milenijci, prema stručnjakinji za veze Susan Allen.
Djeca doživljavaju ove osjećaje s razlogom, posebno kada roditelji nemaju potrebnu empatiju ili jezične vještine da razumiju emocije svojih potomaka, i obrnuto.
Allen napominje da je kroz svoje napore s obiteljima svjedočila nevjerojatnim transformacijama, napominjući da se dinamika između roditelja i djece može značajno poboljšati u samo mjesec dana.
Ona nadalje naglašava da su pitanja mentalnog zdravlja vodeći uzrok smrti i invaliditeta među djecom i adolescentima u dobi od tri do sedamnaest godina, čime naglašava kritičnu potrebu za ovim raspravama.
Ovo naglašava važnost poticanja odnosa u kojima se djeca osjećaju zagrljena za svoje istinsko ja.
BONUS:
Nježno roditeljstvo često se krivo shvaća jer neki vjeruju da ono uključuje davanje neograničene slobode djeci i nikada ne reći “ne”. Suprotno ovoj percepciji, nježno roditeljstvo nije isto što i popustljivost; nego naglašava poštovanje, razumijevanje i namjernu povezanost. Ovakav pristup roditeljstvu potiče empatiju, a istovremeno postavlja granice.
Ako niste sigurni u svoj pristup nježnom roditeljstvu, nastavite čitati za kompilaciju suptilnih, ali značajnih pokazatelja da doista utjelovljujete ovaj stil roditeljstva.
Ovo nije samo ponavljanje uobičajenih savjeta. Umjesto toga, sljedeće predstavlja pet duboko pronicljivih pokazatelja koji otkrivaju prakticira li pojedinac istinski nježno roditeljstvo ili samo teži tome. Ovi znakovi, iako suptilni, imaju značajan utjecaj i govore mnogo o dinamici odnosa roditelj-dijete.
