Ime Ane Bekute uvijek zauzima posebno mjesto kada se priča o pjevačicama sa naših prostora. Njen glas, i životna priča godinama su inspiracija mnogima.
Ipak, iza uspjeha i slave krije se i jedno poglavlje njenog života koje je dugo ostalo skriveno od očiju javnosti – priča o njenom sinu Igoru, kojeg je rodila kada je imala samo sedamnaest godina.
Ana Bekuta, pravim imenom Nada Polić, odrasla je u malom selu Priboj na Limu. Od malih nogu pokazivala je izuzetan muzički talenat i sanjala o sceni. Međutim, sudbina je imala drugačije planove. Sa sedamnaest godina, kao još uvijek djevojčica, ostala je trudna. To su bile šezdesete godine, vrijeme kada društvo nije imalo razumijevanja za mlade, neudate majke. Ana se tada suočila s teškom odlukom – kako da rodi i podigne dijete bez podrške i sredstava za život.
U tom trenutku nije imala ni siguran dom ni posao. Roditelji su bili strogi i razočarani, a mlada Ana osjećala je da nema izbora. Nakon što je rodila sina, donijela je odluku koja će je pratiti cijeli život – smjestila ga je u dom za nezbrinutu djecu. Iako je tada mislila da čini ono što mora, bol te odluke nikada nije u potpunosti nestao.
U brojnim intervjuima godinama kasnije, Ana je otvoreno govorila o toj teškoj epizodi. Rekla je da je tada bila dijete koje nije znalo ništa o životu, ali je znala da želi svom sinu bolje uslove nego što ih je ona mogla pružiti. U dom je odlazila da ga posjećuje kad god je mogla, donoseći mu slatkiše, odjeću i poklone. S vremenom, kada je stala na noge, uspjela je da ponovo preuzme brigu o njemu i pruži mu dom pun ljubavi.
Njen sin, Igor, danas je odrasli čovjek, uspješan i skroman, daleko od svjetla reflektora. Iako nikada nije želio da koristi majčinu slavu, ponosan je na nju i njihovu zajedničku priču. U jednom rijetkom intervjuu, Igor je rekao da majci nikada ništa nije zamjerio. „Ona je tada bila dijete, a ja sam imao sreće da dobijem drugu priliku. Volim je i zahvalan sam joj na svemu“, izjavio je.
Ana Bekuta nikada nije skrivala koliko ju je ta odluka oblikovala kao osobu. Upravo taj bol i osjećaj odgovornosti prema djetetu postali su pokretačka snaga njenog života. Kada je kasnije započela muzičku karijeru, uložila je sav trud i energiju da stvori sigurnost i stabilnost za svog sina. Uvijek je isticala da je njen najveći uspjeh – ne karijera, nego to što je Igor izrastao u dobrog i plemenitog čovjeka.
Njihov odnos danas je pun poštovanja i nježnosti. Igor često dolazi kod majke, a kada je ona bila u vezi s Milutinom Mrkonjićem, bio je uz nju i u lijepim i u teškim trenucima. Nakon Mrkonjićeve smrti, Ana je priznala da joj upravo sin daje snagu da ide dalje.
Priča o Ani Bekuti i njenom sinu podsjeća da život često piše teške, ali iskrene priče. Ona nije bajka o uspjehu bez bola, već priča o jednoj ženi koja je morala da sazri prije vremena, o majci koja je iz bola naučila da voli još jače.
Danas, kada pjeva svoje najveće hitove, publika u njenom glasu osjeća dubinu emocije – možda baš zato što iza svake pjesme stoji žena koja je prošla kroz iskušenja, ali nikada nije izgubila vjeru u ljubav i oproštaj. Ana Bekuta je dokaz da život, ma koliko težak bio, može donijeti svjetlost ako u srcu ostane dovoljno ljubavi.
