Nedavno se na plaži u crnogorskom gradu Orahovcu odigrala scena koja je probudila sjećanja na vrijeme kada su knjige bile neizostavni suputnici u svakodnevnom životu pojedinca. U ovom članku donosimo nesvakidašnju pojavu koja je ugodno zaprepastila sve one koji su se zatekli plažom.
Usred mirnog morskog prostranstva, obavijena ljepotom prirode i udaljena od buke svakodnevnog života, žena se nalazi pored svojih pasa u vodi. Za razliku od mnoštva koje se želi osvježiti ili snimiti u takvim okruženjima, ona je tu da se bavi knjigom. Nedostaju telefoni ili slušalice; njezin fokus počiva isključivo na stranicama koje drži.
U vremenu kada je gotovo nezamislivo suzdržati se od provjere mobitela čak i na kratko, ovaj trenutak djeluje gotovo filmski. Video je brzo kružio društvenim mrežama, izazvavši gomilu komentara korisnika koji su varirali od šaljivih do dirljivih. Neki pojedinci pretpostavljaju da je ona studentica prava koja grabi svaku priliku da uči za svoje ispite. U međuvremenu, drugi su s dozom ironije primijetili da je “smak svijeta stigao kad netko odluči čitati knjigu na plaži usred tolikog sunca i mora.
Međutim, osim primjedbi i humora, ovaj trenutak služi kao značajan podsjetnik na to u kojoj su se mjeri naše navike razvile. Prije samo nekoliko desetljeća, pojedinci su uglavnom nalazili društvo u knjigama i novinama – bilo u prijevozu, u parkovima ili u kafićima. Nasuprot tome, danas smo fiksirani na ekrane, naizgled opčinjeni, umjesto da se uključimo u razgovor ili uživamo u trenucima tišine.
Prema izvješću portala Nova.rs, istraživanje koje je proveo Centar za društvena istraživanja Srbije otkriva da čak 72 posto mladih u Srbiji provodi više od četiri sata dnevno za korištenje mobilnog telefona, dok 45 posto njih ne pročita niti jednu knjigu godišnje. Ovi statistički podaci nisu samo zabrinjavajući, već potiču i na pitanje: smanjuje li tehnologija postupno kulturu čitanja?
Mobilni telefon se etablirao kao neizostavan element svakodnevnog postojanja; prati nas u kupaonici, u krevetu i tijekom obroka s prijateljima. Osjećaj panike javlja se kada ga nenamjerno ostavimo kod kuće, kao da nam život nedostaje bez njega. Praksa pregledavanja novina ili čitanja knjiga tijekom putovanja na posao uglavnom je nestala; već se pojedinci sada intenzivno bave materijalom prikazanim na njihovim ekranima, uključujući društvene medije, vijesti i videosadržaj.
Zatim se pojavljuje žena koja stoji u moru zadubljena u knjigu. Bilo da ovaj čin služi kao priprema za ispit ili kao sredstvo za bijeg od stvarnosti, prenosi značajnu poruku: čitanje ostaje živahno. Ističe postojanje spokojnog i intimnog područja koje knjiga može ponuditi, naglašavajući ideju da čak ni najsofisticiranija tehnologija ne može umanjiti duboke emocije koje doživljavamo kada nas uvjerljiva pripovijest u potpunosti obavija.
Kako prenosi RTS, u regionu se pojavljuje sve više inicijativa za revitalizaciju kulture čitanja. Organizirane aktivnosti uključuju “klubove knjiga”, razmjene knjiga, pa čak i osnivanje mini knjižnica na otvorenom. U pojedinim sustavima javnog prijevoza u Beogradu i Novom Sadu istaknuti su plakati s ulomcima iz književnih djela koji putnicima nude alternativni oblik sadržaja onome koji se nalazi na njihovim ekranima, makar i na kratko.
- Zanimljivo je kako slučajevi kao što je ovaj privlače značajnu pozornost – ne zbog svoje spektakularne prirode, već radije zbog svoje rijetkosti. Ono što je nekada bio uobičajen prizor – čovjek s knjigom u ruci – pretvorilo se u rijetkost. U eri kojom dominiraju numerička metrika, brzina i algoritmi, čin čitanja je evoluirao u oblik otpora, tihi prkos protiv buke suvremenog društva.
Zasebno domaće istraživanje, kako prenosi Blic, pokazuje da dok mlađe generacije pokazuju sklonost digitalnom sadržaju, značajan dio ove demografije izražava umor od ekrana i traži oživljavanje papirnatih knjiga. Izdavači sve više primjećuju povećani interes za laganu ljetnu književnost, osobito među ženama u dobi od 25 do 40 godina. To sugerira da još uvijek postoji prilika za ravnotežu; tehnologija može poslužiti kao alat bez potrebe za potpunom zamjenom drugih aspekata života.
To je razlog zašto žena u moru nadilazi to što je samo prikaz izvanrednih okolnosti. Ona služi kao dirljiv podsjetnik na važnost naizgled sporednih odluka. Utjecaj jednostavnih navika može stvoriti dublje veze i s nama samima i sa svijetom šire. Iako takve promjene možda neće trenutačno preobraziti društvo, one će nedvojbeno ostaviti dojam – makar samo u umu pojedinca koji je tuda prošao i, na kratkotrajan trenutak, razmišljao o mogućnosti ponovnog pregleda knjige.
U društvu koje nas neprestano potiče da ostanemo dostupni, brzi i plitki, žena koja čita knjigu uz more služi kao podsjetnik da je prihvatljivo napraviti korak unatrag. Dopušteno je ne biti upoznat s događanjima na društvenim mrežama. Vrijeme posvećeno čitanju je vrijeme posvećeno sebi. Štoviše, upravo u tom miru otkriva se sloboda koju nikakva obavijest ne može pružiti.
