Svaka zemlja u svijetu je posebna po običajima. Naime ,ljudi pravoslavne vjeroispovjesti nemaju iste običaju u Srbiji i u Njemačkoj. Neki vjernici se drže još uvijek običaja koje su upražnjavali naši preci , a neki su ipak prihvatili trendove koje je donijelo moderno doba.
Znatan dio postupaka na pokopima ili misama zadušnicama izrazito odudara od temeljnih načela zacrtanih u učenju Crkve, koja daju prednost molitvi, dostojanstvu i štovanju pokojnika. Kršćanski nauk zalaže se za molitvu za spokojan pokoj duša naših najmilijih, paljenje svijeća, služenje misa zadušnica, podizanje skromnih spomenika s kršćanskim simbolima i njegovanje grobova. Ti su običaji duboko ukorijenjeni u vjerskim običajima i crkvenim kanonima.
Čini se da prevladavajući trend proizlazi iz brzog tempa suvremenog života, koji vjerojatno umanjuje naglasak na duhovnim vrijednostima. Suprotno tome, groblja mogu predstavljati različite trendove, sa veličanstvenim spomenicima i raskošnim kapelicama ili memorijalima, od kojih su neki slični malim rezidencijama opremljenim modernim sadržajima kao što su hladnjaci, televizori i namještaj. Ove prakse ne potječu iz kršćanske tradicije; naprotiv, oni predstavljaju primjer često krivo tumačenog fenomena obilježenog materijalnim viškom koji je u suprotnosti s temeljnim kršćanskim načelima poniznosti i duhovnosti. Crkva jasno tvrdi da spomenik treba služiti kao skromna počast životu pokojnika, tipično odražavajući kršćansku vjeru, koju najčešće simbolizira križ.
U ovom je trenutku od iznimne važnosti odati počast onima koji su otišli angažiranjem u djelima dobrote, služenjem molitvi, pomaganjem siromašnima i sudjelovanjem u dobrotvornim aktivnostima. Umjesto izdvajanja sredstava za raskošne vijence ili skupe darove, bilo bi korisnije usmjeriti ta sredstva prema pojedincima koji su uistinu u potrebi. Tradicije vezane uz pogrebe i povezani običaji naglašavaju važnost molitve za mir duše, traženja oprosta za prijestupe i sudjelovanja u vjerskim ritualima.
U osnovi ovi sprovodi služe kao molitva za vječni počinak duše, dok su zadušnice, bile one u kući ili na groblju, drugi značajan oblik molitve. Obredni prinosi žita i vina imaju duboko duhovno značenje, služeći kao podsjetnik na našu trajnu vezu s dušama preminulih. Nažalost, u pojedinim krajevima Srbije postoji mnoštvo pogrebnih običaja koji odudaraju od crkvene tradicije i često su u suprotnosti s njenim doktrinama. Te se prakse, duboko ukorijenjene u narodnoj tradiciji, ponekad izvode kao osnovni obredi, unatoč tome što su isključene iz formalnih crkvenih rituala.
Na primjer, tipično je da složeni obrok i ekstravagantni darovi prate sprovod. Takve prakse neizbježno dovode do nepotrebnih izdataka koje bi bilo bolje rasporediti za pomoć ožalošćenoj obitelji ili usmjeriti u dobrotvorne svrhe. S vremena na vrijeme groblja mogu biti domaćini velikih slavlja popraćenih prekomjernim pićem, pretvarajući sprovod u svečani događaj koji potkopava svečanost prigode i pokazuje nedostatak poštovanja prema preminulima. Ovo se ponašanje smatra krajnje neprikladnim i predstavlja ozbiljan prijestup iz perspektive crkve, budući da bi sprovod trebao biti razdoblje posvećeno molitvi, razmišljanju i štovanju, a ne prilika za veselje ili uživanje u alkoholu.
Ipak, zadržali su se brojni srpski običaji iz ranijih razdoblja, uključujući zastarjelu praksu korištenja ugljena i vode za čišćenje tijela u borbi protiv zaraznih bolesti, što se danas smatra nepotrebnim. Unatoč tome, u nekim regijama Srbije još uvijek se mogu uočiti ostaci tradicija čija je važnost u suvremenom društvu smanjena. Na primjer, postoji običaj odsijecanja “brava duše”, koji se, unatoč nedostatku povezanosti s crkvenim običajima, još uvijek podržava. Obično se ovi rituali odvijaju četrdesetog dana nakon sprovoda.
Oni ne samo da ne nalaze utemeljenje u crkvenoj tradiciji, već ih i njihovi motivi, koji su više materijalni nego duhovni, mogu kategorizirati kao poganski ritual. Temeljni je cilj ponovno uspostaviti vezu s istinskom suštinom običaja koji se temeljno usredotočuje na molitve, poniznost i suosjećanje. Preusmjerite svoju pozornost s ekstravagantnih ceremonija i razmetljivih rituala, i umjesto toga, istinski počastite pokojnika služeći se molitvama, pomažući onima kojima je potrebno i pridržavajući se crkvenih tradicija koje autentično poštuju uspomenu na preminule.
