Poznata pjevačica Ana Bekuta često je isticala da je uloga Milutina Mrkonjića u njenom životu jako bitna . Nakon što je Milutin preminuo Ana je to vrlo teško podnijela , i još uvijek se sjeća svakog trenutka koji su proživjeli zajedno, svakodnevno se vraćajući tim dragim sjećanjima. Njihov odnos bio je ispunjen radošću i smijehom, a i nakon Mrkonjićeve smrti Anina ljubav se nije umanjila.
Prije susreta s Milutinom, Ana je proživjela buran brak koji je karakterizirala istinska teatralnost. Desetljeće je izdržala veza Ane Bekute; međutim, nakon razvoda, pjevačica se našla u stanju financijske propasti i neimaštine.
Ipak, njeni nepokolebljivi kolege – čija će dobrota ostati urezana u njenom sjećanju – prvi su joj pružili ruku pomoći. Kako prenosi Mondo, Anin kolega otkrio je da su joj prijatelji Aca i Biljana Ilić priskočili u pomoć tako što su joj ustupili stan na Senjaku, za koji je plaćala simboličnu kiriju. Nakon toga, pjevačica je bila zahvaćena kaotičnim danima rata, vodeći usamljenu borbu bez ikakve podrške. Tek je mnogo kasnije u potpunosti shvatila razmjere patnje koju je pretrpjela.
Iako sam bio na vrhuncu svoje karijere, ne bih se želio vraćati na to razdoblje u životu. Jasno se sjećam kako sam jedva spajao kraj s krajem plaćajući stanarinu za stan koji sam iznajmio na Senjaku, oslanjajući se na posuđene čekove i boce, a jedva sam si mogao priuštiti cigarete. Iako su mnogi možda moju situaciju doživjeli drugačije, istina je bila daleko od glamurozne.
Moja sestra Milina bila je bez posla, Dobrila, najmlađi brat, preživljavala je od plaće medicinske sestre, a otac im je bio teško bolestan. Naime, morao se liječiti u mom unajmljenom stanu zbog nedostatka mjesta u bolnici, a nažalost ubrzo je preminuo. U razdoblju dok je moj sin Igor služio vojsku, obuzeo me duboki strah – teret koji je teško opterećivao ne samo mene, nego i sve nas. Ipak, uspio sam vješto i suosjećajno potisnuti te mučne emocije.
Moj sin je upravljao vojnim vozilom od Prištine do Priboja s ugašenim svjetlima, a ja sam bila obuzeta brigom za njegovu sigurnost. Bilo mi je bitno prikriti svaki trag tjeskobe ili straha dok sam na pozornici.
Trijumf naših nastupa uvelike se oslanjao na moj osmijeh i snagu mojih pjesama. Iako se ne želim predstavljati kao mučenik, shvaćajući da su mnogi drugi prošli i veća iskušenja, ipak me uznemiruje što neki pojedinci imaju netočnu percepciju događaja. Pogrešno smatraju da sam se kao poznati pjevač narodne muzike okoristio tuđom nesrećom. Stvarnost je sasvim suprotna. Nisam dobio kredite, plaće, mirovine, zdravstveno osiguranje, stanove.
Moj jedini fokus bio je na težnji za preživljavanjem moje obitelji i neizmjerno sam ponosan na taj trud. S osjećajem dostojanstva odlučujem ne raspravljati o pojedinostima svog razvoda niti svaljivati krivnju na bilo koga.
Aca Ilić, Anin blizak prijatelj, odmah je pružio podršku i živo se prisjetio kako vremena, tako i Aninog teškog puta. Kako priča Ace Ilić, Ana se razvela devedesetih godina i potom je s njim i Biljanom živjela u stanu na Senjaku. Ovaj životni aranžman trajao je otprilike sedam godina dok se Ana nije uspješno osamostalila i kupila vlastiti stan.
Njihova veza nadišla je vezu običnog stanodavca i podstanara, prerasla je u prijateljstvo. Aca priznaje da nije siguran je li Ana tijekom razvoda izgubila kuću, jer se nije bavio tim detaljima, smatrajući ih privatnom stvari. Bez obzira na razvod, Aca ističe da su on i Ana i dan danas u pozitivnom odnosu. Napominje i da nije upoznat s događajima koji su se dogodili u Šapcu. Aca se prisjeća kako je Aninog bivšeg supruga i njegovu novu ženu sreo na druženju sa zajedničkim prijateljima, no Ana ga nije smatrala odgovornim za održavanje prijateljskih odnosa s njezinim bivšim mužem.
