Mali Božić, poznat i kao dan svetog Vasilija Velikog, obilježen je brojnim fascinantnim običajima. Naši preci smatrali su ga značajnim blagdanom, a mnogi su ga slavili na način sličan božićnim slavljima.
Obavezna je priprema vasilice, osebujne delicije nazvane po svetom Vasiliju. Ovo jelo je poznato pod još nekoliko naziva, među kojima su maslenica, papuljica, gruvanica, baranica, mečka povojnica u Resavi i poparenica u Leskovačkoj Moravi.
Opet se za Mali Božić mijesi česnica kao i za božićno slavlje, a obitelj se okuplja za stolom kako bi se lomio i dijelio ovaj obredni kruh koji predstavlja zajedništvo, slogu i ljubav. Za novogodišnji ručak konzumiraju se glava i plećka božićnog pečenja koje se čuva do 14. siječnja. Tom prilikom vješti u rezbarenju odrezaka od plećke predviđaju događaje koji će se u nadolazećoj godini odvijati u i oko kućanstva. Dok se poslužuje ručak, kosti iz pečenice se skupljaju, uklanjaju i stavljaju na mravinjak, jer se vjeruje da će na taj način stoka napredovati (množiti se) poput mrava.
Određeni običaji imaju duboko značenje i održali su se od pretkršćanskog doba. Stari su rekli da će sutrašnje sudjelovanje u sukobu rezultirati “podržanjem” tijekom cijele godine. Slijedom toga, danas je preporučljivo šutjeti i oprostiti se za sve pritužbe.
U pojedinim selima bio je običaj ujutro na Mali Božić da domaćica skupi snijeg i po ulasku u sobu baca ga na djecu uzvikujući: “Vruće bježi, hladno tjeraj!” Smatra se da ovaj čin štiti djecu od groznice. Nakon ovog obreda djeca bi skinula svoju odjeću i prebacila je preko grana šljive ili jabuke kako bi se “očistila od ušiju”.
Na taj dan dolazi vježbenik ili službenik, au selima oko Gruže domaćica mu jednim koncem veže glavu i donju čeljust, a drugim koncem pričvršćuje čelo i potiljak kako bi zaštitila stoku od mogućih napada zvijeri. U brojnim krajevima Vojvodine ostala je tradicija paljenja vatre na raskršćima, koja osim pročišćavajućih svojstava služi za pojačavanje svjetlosti i topline Sunca. Isto tako, u Hercegovini se na Mali Božić za iste svrhe spaljuju ostaci badnjaka.
Dolazak ljeta treba dočekati svjesno; tako su tijekom ovog bdijenja brojne mlade žene predviđale mogućnost udaje unutar godine dana i nagađale o svojim budućim supružnicima. Među tim proricanjima posebno je intrigantna praksa djevojaka u Bosni: prije zore se popnu na tavan i bace cipele kroz vrata u dvorište. Ako cipele padnu okrenute od kuće, to je pokazatelj da će one doista ići tim putem, što znači da će uskoro doći do braka.
U nekim regijama postoji uvjerenje da se danas mora biti oprezan kako bi se izbjeglo zavođenje. Osim toga, smatra se da je važno suzdržati se od drijemanja na ovaj dan, jer to može rezultirati osjećajem umora i pospanosti tijekom cijele godine.
U hramovima se upućuju molitve Gospodu Isusu Hristu, tražeći blagoslove za narednu godinu, očuvanje pravoslavlja u miru i povoljan protok vremena. Moli se za očuvanje gradova od zla, za hristoljubivog vladara nacije da dobije zaštitu i pobijedi nad protivnicima. Osim toga, molbe se upućuju za pobjedu protiv hereze, za blagodat zemlje, za čisti zrak, za kišu s neba i za oslobođenje od svih oblika nevolja.
Molba svetom Vasiliju Velikom:
O, časni oče Vasilije, odakle da počnemo naše veličanje tvoje veličanstvenosti i izvanrednih djela u kojima si se ogledao u Pastiru poglavaru Kristu? Je li to zbog dubokog teološkog uvida koji ste postigli ili možda zbog vaše izvanredne samodiscipline i postignuća koja vas izdvajaju od mnogih?
Je li to mogla biti vaša nepokolebljiva predanost Crkvi, koju ste branili s takvom hrabrošću, ili vaša bezgranična ljubav prema Bogu i bližnjima koju ste u izobilju iskazivali? Jer u vašem relativno kratkom zemaljskom postojanju sve je doista bilo uzorno.
Kao što je Gospodin proglasio: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.” Ti si, sveti Vasilije, nebrojeno puta umnožio talente koje ti je dao Gospod, pokazujući svojim delima da se uz Božiju pomoć može uzdići do nebeskih visina. Tako te je Gospodin nagradio vječnim vijencem i okitio te neizrecivom slavom u Kraljevstvu nebeskom.
