U danasnjem clanku vam pisemo o jednoj često zanemarenoj, a izuzetno važnoj stavci u njezi sobnih biljaka – kvaliteti vode kojom ih zalijevamo.
Većina ljubitelja biljaka pažnju usmjerava na položaj sunca, vrstu supstrata i učestalost zalijevanja, no rijetko se zapitamo kakva je zapravo voda koju svakodnevno sipamo u tegle. Upravo tu se često krije razlog zašto biljka izgleda umorno, ima suhe rubove listova ili sporije raste, iako naizgled radimo sve kako treba.
Voda iz slavine u većini domaćinstava sadrži klor i fluorid, tvari koje su sigurne za ljude, ali mnogim sobnim biljkama mogu predstavljati problem. Iako takva voda rijetko dovodi do potpunog propadanja biljke, kod osjetljivijih vrsta dugoročno može uzrokovati smeđe vrhove listova, mrlje, sušenje rubova i gubitak dekorativnog izgleda. Zato se sve češće preporučuje korištenje kišnice, destilirane ili filtrirane vode, posebno ako želite da vaše biljke budu zdrave, sjajne i bujne.
Jedna od biljaka koja najčešće pokazuje znakove nezadovoljstva vodom iz slavine je mirni ljiljan. Ova biljka poznata je po elegantnim bijelim cvjetovima i tamnozelenim, sjajnim listovima, ali je istovremeno i vrlo osjetljiva. Klor i fluorid iz vode mogu brzo dovesti do smeđih vrhova listova, što narušava njezin uredan i profinjen izgled. Mnogi vlasnici misle da je problem u suhom zraku ili premalo zalijevanja, no često je pravi uzrok upravo voda. Kada se mirni ljiljan zalijeva mekom, odstajalom ili filtriranom vodom, razlika se primijeti već nakon nekoliko sedmica.
Slične zahtjeve ima i kalateja, biljka koja je omiljena zbog svojih upečatljivih, šarenih listova i zanimljivih uzoraka. Iako vizualno ostavlja snažan dojam, kalateja je među najzahtjevnijim sobnim biljkama za njegu. Posebno je osjetljiva na fluorid, koji ostaje prisutan u vodi čak i ako ona odstoji preko noći. Zbog toga se kod zalijevanja vodom iz slavine često pojavljuju smeđi rubovi, uvijanje listova i gubitak boje. Kalateje najbolje uspijevaju uz destiliranu ili kišnicu te u prostorima s višom vlagom zraka. Ako primijetite da listovi gube sjaj ili se deformiraju, to je jasan znak da biljci nešto ne odgovara – vrlo često upravo voda.
Za razliku od njih, zlatni puzavac slovi kao jedna od najotpornijih i najzahvalnijih sobnih biljaka. Ipak, ni on nije potpuno imun na kvalitetu vode. Ako voda iz slavine sadrži veće količine klora, dugoročno se to može očitovati kroz blago smeđenje vrhova listova. Iako to neće ozbiljno ugroziti biljku, njezin izgled može patiti. Jednostavno rješenje je da vodu ostavite da odstoji nekoliko sati prije zalijevanja ili da koristite filtriranu vodu. Uz takvu malu prilagodbu, zlatni puzavac će vas nagraditi brzim rastom i bujnim, zdravim listovima.
Posebnu pažnju treba obratiti i na zmajevac, odnosno dracenu. Određene vrste, naročito one s dugim i uskim listovima, vrlo često reagiraju na klor i fluorid iz vode. Smeđi vrhovi i suhi rubovi listova čest su prizor kod dracena koje se redovno zalijevaju vodom iz slavine. Osim kvalitete vode, ovoj biljci odgovara umjereno zalijevanje i svijetlo mjesto bez direktnog sunca. Redovito uklanjanje suhih dijelova pomaže da biljka izgleda uredno, ali prava promjena dolazi tek kada se poboljša voda kojom se zalijeva.
Još jedna biljka koja dijeli slične zahtjeve je maranta, bliska rođakinja kalateje. Njezini dekorativni listovi vrlo brzo reagiraju na fluorid iz vode, što se manifestira kroz mrlje i sušenje rubova. Maranta najbolje uspijeva uz meku vodu i u prostoru s dovoljno vlage u zraku. Zanimljivo je da navečer podiže svoje listove, zbog čega je često nazivaju „biljkom koja se moli“. Upravo zbog svoje osjetljivosti, maranta je odličan pokazatelj koliko je voda važna u njezi sobnih biljaka.
Na kraju, važno je zapamtiti da kvaliteta vode može napraviti veliku razliku, čak i kada su svi ostali uvjeti zadovoljeni. Ako primjećujete da vaše biljke ne izgledaju onako kako biste željeli, prije nego posegnete za gnojivima ili promjenom mjesta, razmislite o vodi kojom ih zalijevate. Ponekad je upravo ta mala promjena ključ za zdravije, ljepše i dugovječnije sobne biljke.
