Pravoslavni kršćani nedavno su obilježili jedan od svojih najznačajnijih slava, Đurđevdan, uz koji je istoimena pjesma decenijama služila kao himna u našim krajevima, a otpjevao ju je poznata grupa Bijelo Dugme.
Ova pjesma zauzima duboko mjesto u zajedničkom sjećanju pučanstva, ne samo zbog svoje prepoznatljive melodije i teksta, već i zbog povijesne i kulturne važnosti koju predstavlja. Dok je izvedba renomirane grupe Bijelo Dugme najslavnija, pjesma ima daleko bogatije podrijetlo i narativ koji seže unatrag u vrijeme obilježeno značajnim teškoćama i dubokom tugom. “Đurđevdan” je utemeljen na romskoj narodnoj tradiciji i u početku je predstavljen kao melodija, sažimajući teme žalosti i gubitka.
Prevladavajuća legenda unutar zajednice pokazuje da su pjesmu isprva pjevali zatvorenici u vlakovima smrti, deportirani iz Sarajeva u koncentracijski logor Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata. Ovaj događaj dogodio se na Đurđevdan, važan pravoslavni praznik koji označava dolazak proljeća i obnovu života. Međutim, umjesto da obilježavaju ovaj dan sa svojim obiteljima, zatvorenici su se suočili sa svojom nadolazećom smrću. U ovom mračnom okruženju, pjesma je nastala kao dirljiv simbol očaja, tuge i konačnih ostataka ljudskog dostojanstva.
Duboka emocija i značajna simbolika svojstvena pjesmi olakšali su njen razvoj od puke glazbene skladbe do snažne himne koja obuhvaća ne samo tugu već i teme ljubavi, sjećanja i gubitka. Prilikom izvođenja 1988. u Belom Dugmetu pjesma je dobila naziv “Jurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim”.
Ovaj naslov, zajedno s odgovarajućim tekstom, sažima temeljne osjećaje izražene u pjesmi — čežnju za voljenom osobom tijekom razdoblja koje je obično obilježeno slavljenjem života i ljubavi.
Zanimljivo je da je ovaj stih nastao pod utjecajem umjetničkog umijeća jednog od najpoznatijih kantautora s ovih prostora, Đorđa Balaševića. Goran Bregović, frontmen Bijelog dugmeta, u intervjuu je otkrio da je pjesma inicijalno nastala za film “Kuća za vešanje” redatelja Emira Kusturice. Iako njezino podrijetlo leži u području kinematografije, kasnije se razvila u neovisnu i samoodrživu pjesmu koja je počela cvjetati autonomno. Bregović je izrazio misao da pjesme posjeduju inherentnu volju, rekavši da kada se oslobode tvorčevih ruku, one izlaze u svijet i počinju samostalno postojati. Primijetio je: “Pjesme su posebna živa bića.”
Izjavio je da je pjesma isprva zamišljena kao nježna ljubavna balada — suptilna, jasna, ali duboko značajna. Ipak, zbog tematskih sastavnica koje obuhvaća, stila izvedbe i okolnosti u kojima je nastala, pjesma je nadišla svoj izvorni naum.
Goran Bregović je primijetio da je pjesma, iako nikada nije formalno snimljena, posvećena Balaševiću i da je inspirirana njegovom rečenicom “a nisam s onom koju volim”. Ova je rečenica poslužila kao emocionalni kamen temeljac iz kojeg je nastala jedna od najdirljivijih pjesama ikada stvorenih na ovom jeziku.
“Samo mala ljubavna pjesma”, ponizno je komentirao Brega, primjećujući da transformacija pjesme u nešto značajnije odražava njezin život izvan njegova. Doista, u suvremenim je raspravama Jurjeva teško promatrati isključivo kao pjesmu. Razvio se u zajedničko sjećanje, djelujući kao glas za one koji ne mogu artikulirati svoje osjećaje, sažimajući bit izgubljenih osjećaja, neispunjenih postojanja i uporne tuge koja ostaje neriješena. Ipak, usprkos svojoj intrinzičnoj melankoliji, pjesma ima izuzetnu snagu.
