Suvremeni način života, karakteriziran ubrzanim tempom i nedosljednim prehrambenim navikama, rezultira nizom zdravstvenih problema koji su u prošlosti bili rijetki. Jedan takav problem je inzulinska rezistencija.
Otkako sam se prestao fokusirati na ova tri aspekta – redovita tjelovježba, zdrava prehrana i upravljanje stresom – izgubio sam kontrolu nad svojom inzulinskom rezistencijom.
Prije desetak godina bila sam vrlo vitka. Međutim, pojavili su se problemi s neredovitim menstrualnim ciklusom, pa sam se sama podvrgla pretragama i usvojila strogu dijetu. Mislio sam da će to biti korisno, ali zapravo je samo više štetilo mom tijelu. Srećom, našao sam liječnika koji mi je prepisao prave lijekove, što je na kraju pomoglo u rješavanju problema.
Kako je vrijeme prolazilo, prešao sam u položaj koji je zahtijevao sjedenje većinu dana. Moja tjelesna aktivnost je potpuno prestala, a moje prehrambene navike postale su nestalne i neregulirane. Osjećala sam stalne napade gladi, žudjela za nečim slatkim nakon svakog obroka, praćena željom za nečim slanim i tako dalje. Na kraju sam shvatio da je moja fiksacija na hranu preuzela, dok nisam obraćao pažnju na svoje fizičko stanje. Nakon godinu dana sam se udebljao 10 kilograma.
Shvatila sam da postupno gubim kontrolu nad svojim zdravljem i tijelom. Iako sam prepoznao svoje pogreške, bijeg iz tog štetnog kruga pokazao se kao izazov. Moje nezadovoljstvo svojim izgledom raslo je kako sam iz mjeseca u mjesec sve više pristajala u veće konfekcijske odijela.
Tijekom jutarnje pauze u redakciji jednog sam dana rekao svojim kolegama da želim napraviti promjenu, iako nisam bio siguran kako započeti. Početna radnja uključivala je posjet liječniku. Nakon što sam prošao sve potrebne pretrage, uključujući OGTT test, otkrio sam da je moja inzulinska rezistencija dosegla zabrinjavajuću razinu.
Odabrao sam početi iznova. Dostavljen mi je plan prehrane koji uključuje uravnotežene obroke koji se sastoje od tri dnevne porcije, uvijek u isto vrijeme i bez slatkiša.
Također sam uključio svakodnevnu tjelovježbu u svoju rutinu, s ciljem dosljednih 10 000 koraka svaki dan.
Što se tiče stresa, počela sam si u svakoj napetoj situaciji postavljati pitanje: “Što je najgore što se može dogoditi?” Otkrio sam da gotovo uvijek postoji nešto loše i da je svakodnevni stres nepotreban.
Ravnoteža je bitan faktor u svim aspektima. Prešao sam krajnosti. Više se ne prepuštam prejedanju, ali se također ne uskraćujem. Uvjeren sam da činim značajne korake prema vraćanju svog zdravlja i željno očekujem da ću se ponovno podvrgnuti testovima kako bih procijenio svoj napredak.
