Pjevačica Aleksandra Mladenović u mladosti je započela svoj glazbeni put, a kako se njena karijera razvijala, napustila je svoj dom u selu Samarinovcu kako bi se posvetila poslu. Situacija je bila dosta izazovna za njezine roditelje, jer je, kako je rekao otac, “otišla s dva tanjura, dvije žlice i dvije vilice”.
Suze su potekle roditeljima pjevačice Aleksandre Mladenović dok su se prisjećali kćerke i puta na koji je krenula. Alexandrin otac je izjavio: “Kada je došlo vrijeme da se natječe, svi smo se oprostili od nje, a ja sam joj rekao: ‘Nije važno brineš li ti o meni ili ne; sve dok misliš da se trebaš natjecati, ja’ tu sam za tebe.’
- – Mlada djevojka kojoj nedostaje luksuza, dijete koje ne možemo uzdržavati – što da kažem? Možda nije za nas; oni s bogatstvom mogu njime upravljati. Svi smo skromni i borbeni, malo nam je izbora… Sa 16 godina upisala se u “Zvezde Granda”. Bila je još prilično mlada i tada je imala malo iskustva. Njezino pjevačko umijeće od tada je, na primjer, znatno napredovalo.
Tada sam vjerovao da će često nastupati, ali sada shvaćam da nije tako. Izazovna vremena s kojima se suočavaju kao obitelj jačaju njihovu povezanost, zbog čega ništa ne može spriječiti Aleksandrine uspjehe. “Spreman sam prodati sve – zaista sve. U jednom sam trenutku imao raspoloživa sredstva; tako je bilo uređeno. Tada sam imao tu priliku i možda je više nikad neće imati, ali cijena je bila previsoka.
- A onda je to bilo samo tisuću eura i to je bio kraj. Nisam siguran ni hoće li sudjelovati. Konkurencija je zaoštrena, a sada posjeduju sve resurse. On ne zahtijeva publiku; ne treba mu ništa – jednostavno se dotjera i ima svog mentora. Treba samo osigurati publiku, ići autobusom – sve”, rekao je Aleksandrov otac u emisiji “Metar moga sela. Kada je Aleksandra s 20 godina otišla od kuće, njezin otac nije mogao suspregnuti suze prisjećajući se tog potresnog trenutka.
– Često se uhvatim kako se pitam kada će mi zazvoniti telefon, da vidim broj i pitam je je li gladna, treba li joj odjeća, ima li novca za stanarinu. To je sve; to je stalna misao u mom umu. Čini se kao da sada nešto nedostaje, zar ne? Taj trenutak kad je došla gore noseći dva tanjura, dvije žlice, dvije vilice, tavu i plahte – to je bilo sve, ništa više. I onda ostaviš djecu… S 20 godina, kad je došla do finala u Sarajevu, izjavila je: “Ako želim nešto postići, moram otići.” Pa sam je ostavio. Kad se sjetim…ostavite djecu kao podstanare, same i vratite se kući. Možete misliti… – rekao je Aleksandrin otac.
