Roditeljstvo i odgoj djece je veoma zahtjevan i odgovoran posao. Za neke ljude čak najzahtjevniji posao , jer u roditeljstvu nikada nema odmora. U današnjem brzom načinu života većina ljudi zanemaruje ovaj posao , i potrebe djeteta odgađa ili stavlja na drugo mjesto , a to može da ih košta mnogo.

Odgoj djece ima ključnu ulogu u utjecaju na njihovo emocionalno, socijalno, intelektualno i tjelesno zdravlje. Roditelji i skrbnici edukacijom doprinose razvoju djetetovih sposobnosti, nastojeći njegovati pozitivne vrijednosti, samopouzdanje, osjećaj odgovornosti i zdrave odnose s drugima. Roditeljstvo se proteže dalje od pukog davanja znanja; također uključuje davanje primjera prikladnog ponašanja, postavljanje ograničenja i pružanje ljubavi i podrške.
Svaki roditelj nastoji odgojiti odgovorno i dobro zaokruženo dijete koje cijeni ljubaznost, poštovanje, iskrenost i empatiju. Iako svako dijete posjeduje različite osobine i karakteristike, postoje temeljna načela koja bi trebala biti temelj odnosa roditelj-dijete. Na cijelom tom putu roditelji djeluju ne samo kao donositelji odluka, već i kao uzori, značajno oblikujući vrijednosti svog djeteta.
U raspravi koja slijedi, istražit ćemo metode pomoću kojih roditelji mogu aktivno promicati rast svog djeteta u osobu koju karakterizira ljubaznost, odgovornost i poštovanje prema drugima. Komunikacija je temeljna sastavnica odgoja svakog djeteta. Sudjelovanje u dijalogu omogućuje djeci ne samo stjecanje novih znanja već i njegovanje međuljudskih vještina ključnih za uspostavljanje veza s drugima.
Za roditelje je ključno da se uključe u razgovor sa svojom djecom, dajući im priliku da izraze svoje misli i osjećaje. Ovaj angažman nadilazi puko odgovaranje na izravna pitanja; obuhvaća poticanje okruženja pogodnog za djetetovo izražavanje i razmjenu iskustava.
Na primjer, raspitajte se o događajima koje je vaše dijete doživjelo tijekom dana, kao io poukama koje je izvuklo iz tih susreta.
Strpljenje je ključno tijekom ove razmjene. Važno je izbjegavati prekidanje djeteta dok se izražava, ostavljajući mu dovoljno vremena da prenese svoje misli. Razgovori trebaju biti značajni i usmjereni na bitne stvari, obuhvaćajući i svakodnevna zbivanja i dublje teme poput međuljudskih odnosa. Osim toga, roditelji moraju razumjeti da djeca spremno oponašaju obrasce ponašanja kojima svjedoče. Kada roditelj pokazuje poštovanje i integritet u svojim postupcima, vjerojatno je da će i dijete odražavati isto ponašanje.
Kao roditelj, važno je djelovati kao uzor, a ne samo kao autoritet. Kada se očekuje da će njihovo dijete pokazati pristojnost i poštenje, postaje kontradiktorno povremeno koristiti uvredljiv jezik ili sudjelovati u nepoštenom ponašanju; takve će nedosljednosti vjerojatno dovesti dijete do usvajanja sličnih obrazaca ponašanja. Utjecaj ponašanja roditelja na djecu vrlo je značajan. Na primjer, ako roditelj redovito potkopava druge ili sudjeluje u nečasnim radnjama, dijete može početi percipirati ta ponašanja ne samo kao prihvatljiva, već i kao očekivana. Vrlo učinkovit pristup poticanju empatije i osjećaja odgovornosti kod djeteta je poticanje njihovog aktivnog uključivanja u pomaganje drugima.
- Možda bi bilo vrijedno posvetiti vrijeme posjetu dječjem domu, sirotištu ili sličnoj organizaciji koja nudi podršku onima kojima je najpotrebnija. Uključite svoje dijete u razgovore o djelima altruizma i pokažite kako čak i manji doprinosi mogu duboko utjecati na živote drugih. Sudjelovanjem u dobrotvornim aktivnostima dijete će razviti razumijevanje značaja društvene odgovornosti. Shvatit će da, iako je briga o sebi ključna, čin pomaganja onima kojima je potrebna jednako je važan.
S obzirom na prethodno navedeno, nužno je podučavati djecu o samoobrani i izražavanju emocija, posebice u situacijama nasilja. Od vitalne je važnosti da dijete shvati da podnošenje nepoštovanja ili agresije nije obvezno i da je traženje pomoći od roditelja moguća opcija. U slučajevima nasilja, odgovornost je roditelja da provedu mjere koje će osigurati da se dijete osjeća sigurno i podržano. Zanemarivanje rješavanja problema nasilja može dovesti do toga da dijete razvije osjećaj bespomoćnosti i da se bori s negativnim iskustvima. Stoga je bitno pomoći djetetu u artikuliranju frustracija i osvjetljavanju emocija u specifičnim okolnostima.
Sudjelovanje u raspravama i davanje objašnjenja osnažit će dijete da upravlja svojim emocijama i suoči se sa stresovima i napetostima s kojima se susreće u životu. Kada dijete odluči sa svojim roditeljima podijeliti incident vezan uz školu koji uključuje nasilje, ključno je izbjegavati odbacivanje ili trivijaliziranje njihovih briga.
Ovi dijalozi služe kao dragocjena prilika za jačanje povjerenja i stvaranje sigurnog okruženja u kojem dijete osjeća podršku. Iako poticanje ljubaznosti, poštovanja i odgovornosti kod djeteta predstavlja znatan izazov, roditelji mogu usmjeriti svoje dijete prema tome da postane odgovorna osoba aktivnim uključivanjem, modeliranjem primjerenog ponašanja i promicanjem otvorene komunikacije.
Neophodno je da roditelji ne samo daju smjernice, već i da daju primjer života usklađenog s moralnim načelima. Nadalje, naglašavanje važnosti pomaganja drugima i omogućavanje djetetu mogućnosti da se suoči s izazovnim okolnostima na konstruktivan način ključni su elementi ovog razvojnog procesa. Usađivanjem vrijednosti kao što su empatija, odgovornost i poštovanje, dijete će razviti vještine potrebne da postane čestit pojedinac i da pozitivno utječe na svijet koji ga okružuje.