Svi vole osjećaj svježe opranog veša koji miriše danima, ali sve češće se dešava da omekšivač jednostavno ne ostavlja onaj dugotrajan i intenzivan trag.
Ako ste i vi primijetili da vaš veš nakon pranja miriše slabo ili gotovo nikako, vjerovatno pravite jednu vrlo čestu grešku u pranju koju većina ljudi i ne primjećuje. Upravo ta greška „krade“ miris i svježinu, bez obzira na to koliko dobar omekšivač koristite.
Naime, ključni problem leži u načinu na koji koristimo prašak i omekšivač. Mnogi misle da što više deterdženta stave, to će veš biti čistiji i mirisniji, ali stvarnost je potpuno suprotna. Prevelika količina praška zapravo sprječava omekšivač da djeluje. Kada se u bubnju nakupi previše deterdženta, on se ne ispere u potpunosti, pa ostaje sloj ostataka na tkanini. Upravo taj sloj stvara barijeru koja ne dopušta da omekšivač prodre u vlakna i ostavi miris. Rezultat – veš je opran, ali bez onog prepoznatljivog mirisa svježine.
Još jedna česta greška je pogrešno doziranje omekšivača. Ako ga sipate direktno na veš ili u pogrešan pretinac, on se ispere u pogrešnoj fazi pranja i jednostavno nestane prije nego što treba djelovati. Omekšivač se uvijek stavlja u posebno označen dio mašine (obično sa simbolom cvijeta), jer mašina taj dio otpušta tek u završnom ispiranju. Tako omekšivač može pravilno obaviti svoju funkciju – omekšati tkaninu i ostaviti prijatan miris.
Temperatura vode takođe igra važnu ulogu. Kod pranja na previsokim temperaturama, mirisne note iz omekšivača mogu jednostavno ispariti. Zato je preporuka da za veš kojem želite svjež miris birate programe do 40 stepeni. Veš se tada opere dovoljno temeljito, a omekšivač zadržava svoj mirisni učinak.
Ne treba zaboraviti ni na stanje same mašine. Ako je unutrašnjost zaprljana naslagama deterdženta, kamenca i plijesni, svi ti ostaci mogu neutralizirati miris omekšivača. Zato je važno jednom mjesečno pokrenuti pranje prazne mašine na visokoj temperaturi uz dodatak sode bikarbone ili sirćeta. To čisti bubanj i cijevi, te omogućava da omekšivač u narednim pranjima zaista dođe do izražaja.
Količina veša takođe utiče na krajnji rezultat. Kada mašinu prepunite, tkanine se ne mogu dovoljno isprati ni okretati. Voda i omekšivač ne dopiru do svakog dijela, pa veš često ostane „neutralan“ ili čak blago ustajalog mirisa. Najbolje je mašinu puniti do dvije trećine kapaciteta – tako da se bubanj može slobodno okretati i da voda ravnomjerno prodre svuda.
Još jedan mali trik za dugotrajan miris jeste da odmah nakon pranja izvadite veš iz mašine. Ako ostane unutra duže od pola sata, vlaga i toplina počinju stvarati neugodan miris koji ni najjači omekšivač ne može sakriti. Veš treba odmah raširiti i sušiti na zraku ili u sušilici, jer tada omekšivač zadržava svoju svježinu i mirisne note.
Zanimljivo je i to da na trajnost mirisa utiče i vrsta tkanine. Sintetički materijali, poput poliestera, teže zadržavaju miris jer su vlakna glatka i ne upijaju dovoljno. S druge strane, pamuk i lan mnogo bolje „čuvaju“ omekšivač, pa je miris na njima intenzivniji i dugotrajniji. Ako želite da veš miriše satima, birajte prirodne tkanine i izbjegavajte sintetičke materijale kad god je moguće.
- Dakle, ako vaš omekšivač slabo miriše, nije problem u brendu ili kvaliteti proizvoda, već u sitnim greškama u pranju koje većina nas svakodnevno pravi. Koristite umjerenu količinu praška, pravilno dodajte omekšivač, redovno čistite mašinu i ne pretrpavajte bubanj. Kad ove male navike promijenite, vaš će veš ponovo mirisati svježe i prijatno, baš kao prvog dana.
