Odustao od monaškog života da bi se oženio njom, pa dobili sina: Bivši muž Ivane Žigon ne prestaje da iznenađuje, evo šta je sad uradio

Ispovijest Ivane Žigon o nizu događaja i razvodu od Grigorija Brkovića, koji je 11 godina mlađi od nje, izazvala je znatan medijski interes u to vrijeme.Drugim riječima, bivši muž glumice je zbog svoje ljubavi prema njoj napustio monaški život i manastir Prohor Pčinjski, s njom je dobio i sina Stevu, ali njegovo ponašanje nije se zaustavilo tu. Nakon vjenčanja 2006. godine, prošlo je samo nekoliko godina od razvoda između njega i glumice, koja se tokom tog razdoblja borila s rakom i pronašla utjehu u vjeri. Do danas nije poznato ko je pokrenuo razvod.

Ispovijest Ivane Žigon za medije nije bila izrazito detaljna, ali je svakako otkrila neke manje poznate aspekte njenog života sa njenim bivšim partnerom. “Iako smo Grigorije i ja rastavljeni već nekoliko godina, ostali smo porodica zahvaljujući našem sinu. Vremenom je Griša postao sve bolji otac”, izjavila je Ivana u intervjuu za “Gloriju,” što je podstaklo razmišljanja javnosti o tome da li potreba za tim da njen partner postane bolji otac može biti uzrok njihovog razlaza. Bez obzira na odgovor, jasno je da se situacija sada značajno promjenila, a Ivana sada posmatra odnos koji se razvio između Steve i Grigorija drugim očima. “Sada vodi svoj teniski klub u Vinči i tamo se Stevo odlično zabavlja sa mnogo mladih. U svim aspektima kojima ga je otac naučio, bilo da je riječ o fudbalu ili šahu, on je odličan. Postepeno se prilagođavam svojoj ulozi majke koja je sada više u drugom planu, jer je otac u ovim godinama najvažnija figura “- rekla je Ivana.
Istakla je da, osim fizičke sličnosti, Stevo takođe dijeli mnoge karakterne osobine s njom, iako ima divnog oca kao uzor. “Stefan Stevo je izrazito duhovit, ali i izuzetno uporan, međutim sve mu se prašta kada ga vidim kako čita. Voli da mi odgovara poslovicama, znajući da će me to omekšati i dovesti do toga da ga pustim da se sa svojim društvom zabavlja igrajući video igre do kasno u noć, što, naravno, nije baš nešto čime bih se ponosila. Ponekad me obori s nogu svojom lukavošću, ali mi srce od radosti zaigra kad se sjetim svog djetinjstva i vidim da u mom nasljedniku prepoznajem crte svojih roditelja.”