Svojim zapaženim prisustvom i popularnim pjesmama Marinko Rokvić značajno je utjecao na regionalni glazbeni krajolik. Općenito smatran oličenjem džentlmena u glazbenoj industriji, pridobio je poštovanje ne samo od svojih obožavatelja već i od svojih kolega.
Nakon kraće bolesti, legendarni pjevač preminuo je 6. novembra 2021. Nakon njegove smrti , njegova porodica odlučila je neko vrijeme šutjeti, izbjegavajući bilo kakve javne izjave. Ipak, tijekom gostovanja u emisiji “Kad anđeli spavaju” Nikola Rokvić, Marinkov sin, iznio je otkriće o očevoj smrti koje je publiku ostavilo zapanjeno i ispunjeno složenim emocijama.
Nikola, prepoznat kao nepokolebljivi vjernik, Marinkov je odlazak doživio kao dio božanskog plana, pružajući utjehu svojoj obitelji u najtežim trenucima, posebice svojoj slomljenoj majci Slavici.
Nikola je svoju pripovijest započeo prisjećanjem na slučaj kada je svojoj majci rekao da će nakon očeve smrti njegova duša utjeloviti bestežinsku bit ptice. Od tog ključnog datuma, 6. studenoga, u njihovom se dvorištu očitovala nevjerojatna pojava – ptice su se pojavljivale značajnom učestalošću, unatoč tome što je ovo neuobičajena sezona za takva promatranja.
Pjevanje je započelo i trajalo bez prekida, obuhvaćajući i dan i noć. U zboru se jedna ptica istaknula pjesmom izuzetne ljepote.
Svojom skladnom melodijom ova me ptica vodila brojnim glazbenim avenijama, naizgled pokazujući svoj utjecaj. Svojim nas je prisustvom počastila šojka, rijedak gost u našem gradu, kako je otkrila pjevačica. Potom je Marini Rajević Savić, autorici emisije, poklonio snimku snimljenu značajne noći.
Pjevačica je u dva sata ujutro predstavila video koji je uhvatio očaravajući pjev ptica za koje tvrdi da se mogu čuti i danju i noću, posebice na Mihovilo. Pripovijest o Nikoli nudi utjehu i nadu pojedincima koji su pretrpjeli gubitak voljenih, služeći kao podsjetnik da njihov duh može poprimiti novi život u drugom obliku.
BONUS:
Za one koji su predani sljedbenici koji poštuju sve tradicije i praznike, ovo je doista prikladno mjesto. Vjernici Srpske pravoslavne crkve danas obilježavaju uspomenu na Veliku Gospojinu, a mi vam predstavljamo nekoliko narodnih vjerovanja i običaja vezanih za ovaj značajan praznik.
Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, priznato kao jedan od najznačajnijih blagdana u crkvenom kalendaru, obilježava se svake godine 28. kolovoza. Ovaj dan obilježava događaj, prema kršćanskoj tradiciji, kada je majka Isusa Krista uzašla na nebo, povjerivši svoj duh Spasitelju. U srpskom narodu ovaj praznik ima poseban značaj, smatra se trenutkom koji spaja ovozemaljsko i božansko, a istovremeno je i snažan simbol majčinske ljubavi i zaštite.
U pravoslavlju se Majka Božja smatra ne samo sveticom, već i majkom i suprugom. Ta joj dvojnost daje poseban položaj unutar vjere; na nju se gleda kao na čuvara žena, koja posjeduje duboko razumijevanje njihovih duša, misli, boli i patnje. Prema pučkom vjerovanju, blagdan Male Gospe je vrijeme kada se Majka Božja posebno zalaže za oproštenje ženskih prijestupa, pokazujući da su majčinska samilost i suosjećanje trajno prisutni za one u nevolji.
Ovaj praznik karakteriziraju i njegove praktične narodne tradicije. Razmak između Velike i Male Gospojine kroz povijest se smatra optimalnim vremenom za berbu ljekovitog bilja. Vjerovalo se da su tijekom tog razdoblja te biljke posjedovale jedinstvenu moć, što je dovelo do upotrebe sušenih biljaka tijekom cijele godine za liječenje raznih bolesti. Tako je ostvarena sinteza duhovnog i prirodnog aspekta života – ispreplitanje vjere u božansku pomoć i povjerenja u blagodati prirode.
Širom Srbije na praznik Male Gospojine održavaju se vašari i narodni sabori. Najpoznatiji od ovih skupova održava se u Beogradu, u blizini ženskog samostana u Rakovici, gdje su se stoljećima okupljali pojedinci radi molitve, druženja i proslave ovog svetog dana. Brojne crkve i samostani diljem zemlje slave ovaj praznik kao dio svoje slave, čime se naglašava njegovo duboko značenje u pravoslavnoj tradiciji.
Uz narodna slavlja, ovaj blagdan obuhvaća i posebne duhovne dužnosti. Ovo vrijeme označava završetak Gospine korizme u kojoj je običaj da domaćice u svoja jela stavljaju bosiljak jer se smatra da daje blagoslov i čuva ukućane od zloće. Na dan blagdana obvezan je odlazak u crkvu, paljenje svijeća i molitva za zdravlje i zaštitu. Sveta voda koja se skuplja i koristi za pranje na ovaj dan ima posebnu važnost, a služi kao simbol unutarnjeg i vanjskog pročišćenja.
Dok Sveto pismo ne daje izričite pojedinosti o završetku zemaljske egzistencije Majke Božje, kršćanska tradicija sugerira da je ona boravila u Jeruzalemu nakon Kristova uskrsnuća, u pratnji apostola i ranokršćanske zajednice. Na ikonama koje predstavljaju ovaj događaj, Bogorodica je prikazana kako leži na odru prekriženih ruku, okružena dvanaest apostola. Do njezinih nogu prikazan je sveti Petar kako kadi, dok su sveti Pavao i Ivan smješteni kraj njezine glave. Iznad njih je prikazan Krist kako lebdi, okružen anđelima, držeći dušu Djevice Marije, koja je prikazana kao dijete okupano svjetlom. Ovaj ikonografski prikaz označava prijelaz iz zemaljskog u nebesko područje, kao i trajnu povezanost majke i sina.
