Ljudi misle da mogu dobiti neki vid zaštite ako nose crveni konac i smatraju da ih to štiti od loše sreće i uroka, pa ga stoga i djeci najčešće stavljaju, a ne znaju ništa o njemu.

U mnogim kulturama širom svijeta uvriježeno je mipljenje da osoba može drugoj osobi naškoditi putem zavidnog pogleda ili naših misli uzrokujući joj povredu, bolest ili čak fatalan ishod. Svaki urokljivac i zavidi, ali nije uvijek onaj ko zavidi i urokljivac.

Urok je strijela koja dolazi od duše zavidnika i urokljivca i odlazi prema onome kome se zavidi, a nekad pogađa ta strijela, dok u nekim slučajevima promaši.

Crveni konac obično se pronalazi kod Hindusa i Jevreja, a i kod ostalih naroda su se raširili njihovi običaji i drevna magijska sredstva. Nošenje tankog crvenog konca koji predstavlja ujedno i jednu vrstu amajlije, povezuje se sa izopačenim tumačenjem Tore, magijskim i okultnim, a to je poznatije pod nazivom kabala, što nije ništa do magije koja je iz jedne od svetih knjiga izvedena – a sveta knjiga je time zloupotrijebljena.

Ezoteristi vjeruju za crveni konac da odvraća lošu sreću i negativnu energiju koju može urok zlog oka donijeti čovjeku. On se na hebrejskom naziva rojte bindele i pravi se obično od tanke vunice.

Ovaj konac se stavlja na lijevu ruku i nosi se kao narukvica. Pojedini crveni konci se iz Izraela donose. Nekad su oko groba jevrejske biblijske mučenice Rahele blizu Vitlejema obavijane ogromne količine crvenog konca. Smatra se da posjeduje velike moći i da dobru sreću donosi, te da onome ko ga nosi garantuje da će imati Božju zaštitu.

Laž. Većina rabina ovaj čin ne zagovara i u svetim knjigama nije sugerisan ni na koji način!

Loading..

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here