Ljudi na ovim prostorima su poznati po narodnim vjerovanjima i uvjerenjima . Većina osoba , posebno starijih prate običaje koji su nametnuti stoljećima prije.
U vremenu kada nauka nije bila razvijena, a život često težak i neizvjestan, ljudi su nastojali pronaći objašnjenja za sve ono što im se događalo – od bolesti, nesreća, pa sve do blagostanja i sreće u kući.
Tako su nastajala brojna vjerovanja o tome što donosi sreću, a što nesreću. Jedno od najraširenijih i danas poznatih jeste ono koje se odnosi na predmete i pojave ispred samog praga kuće. Kaže se da nema gore nesreće nego ako pred vašim vratima stoji nešto što simbolizira baksuzluk i siromaštvo, jer vjerovalo se da se na taj način zatvara put sreći i napretku.
Prag kuće u narodnoj tradiciji imao je posebno značenje. On nije bio samo običan ulaz, nego simbol granice između unutrašnjeg, sigurnog prostora doma i vanjskog, nepoznatog svijeta. Zato su ljudi vjerovali da ono što se zatekne pred vratima može odrediti sudbinu ukućana. Najčešće se spominje da je nesreća ako ispred vrata imate stari, zahrđali ekser, pokidanu obuću ili prazan lonac. Ovi predmeti smatrali su se znakovima siromaštva, zapuštenosti i nemoći, pa su ljudi vjerovali da njihova prisutnost može privući dodatnu nesreću u dom.
Posebno je zanimljivo vjerovanje u vezi s praznim kantama, džezvama ili ćupovima. Ako bi neko pronašao takav predmet pred svojim vratima, vjerovalo se da će dom ostati bez hrane i da će ukućani upasti u oskudicu. Zato su domaćice uvijek pazile da posude budu pune makar vode, jer je praznina simbolizirala prazne želuce i glad. Još jedno prošireno vjerovanje vezano je za staru obuću pred pragom. Smatralo se da to donosi siromaštvo i bolest, jer obuća simbolizira kretanje i život, a stara i poderana ukazuje na put iscrpljenosti i nevolje.
Neki narodi i krajevi posebno su se plašili da pred vratima ne ugledaju metlu okrenutu naopako. Vjerovalo se da to može donijeti svađe, razdor u porodici i materijalni gubitak. Zbog toga su žene vodile računa kako će metlu odložiti, a nerijetko su je sakrivale iza vrata ili u posebne prostorije. Isto tako, smatralo se da je velika nesreća ako ispred praga stoji pocrnjelo ognjište, pepeo ili ostatak sagorjele vatre. Ognjište je oduvijek bilo srce kuće, simbol topline i zajedništva, pa je pepeo ispred vrata značio gašenje doma i propadanje porodice.
Narodna predanja govore i o tome da nije dobro ostaviti ili zateći prazan novčanik na kućnom pragu. To je bio znak da novac odlazi iz doma i da ukućane očekuju veliki izdaci. Ljudi su zato nastojali da se pred kućom uvijek vide znakovi života, rada i blagostanja – cvijeće, posude s vodom, zdrava stoka ili tek oprano rublje koje se suši. Sve to trebalo je da privuče dobru energiju i otjera nesreću.
- Danas, kada gledamo na ova vjerovanja, mnogima se čine kao praznovjerje ili obične priče starih ljudi. Ipak, ako bolje razmislimo, u njima se krije i praktična životna mudrost. Prazna posuda ispred kuće zaista ostavlja utisak siromaštva, stara i poderana obuća govori o zapuštenosti, a pepeo pred vratima o nemaru. Drugim riječima, ono što ljudi nazivaju “nesrećom” zapravo je upozorenje da kuću i okućnicu treba održavati urednom, jer čistoća i red zaista donose osjećaj blagostanja.
Bilo da vjerujemo u narodna predanja ili ih posmatramo kroz simboliku, jedno je sigurno: prag kuće uvijek je imao posebno značenje. On je granica koja čuva toplinu doma, ali i mjesto koje šalje poruku o tome kakav je život unutra.
Zato se i kaže da nema gore nesreće nego kad pred vratima stoji znak siromaštva i propasti. Čak i danas, mnogi ljudi će instinktivno skloniti staru obuću ili praznu kantu s praga, iako možda i ne vjeruju u baksuzluk. Jer, na kraju krajeva, svi želimo da ono što stoji pred našim vratima bude znak života, sreće i napretka, a ne nesreće i bede.
