Uprkos brojnim privatnim obavezama koje sa sobom nosi odgajanje četvoro dece uz Vujadina Savića, glumica Mirka Vasiljević uspeva da uskladi lični i profesionalni život marljivo ispunjavajući poslovne obaveze i redovno više puta mesečno izvodi svoj dugogodišnji pozorišni projekat.
Pronalazim ogromnu radost i u tome što sam na sceni i što sam dio publike, dozvoljavajući sebi da doživim niz emocija od smijeha do suza. Naše putovanje predstavom „Pazi s kim spavaš“ počelo je pre deceniju, poklopilo se sa mojom trudnoćom sa trećim detetom. U ovih deset godina kreirali smo i izveli četiri predstave, afirmirajući se kao autori i stvaraoci. Svedočenje salama ispunjenim publikom u Srbiji i šire, prihvatanje onoga što smo oživeli, ispunjava moje srce ogromnim zadovoljstvom. Kako je vrijeme prolazilo, naša veza je jačala, zbog čega se osjećamo kao blisko povezana porodica. Zaista je divno kada se ponovo ujedinimo, pružajući nam bijeg od monotonije svakodnevnog života, omogućavajući nam da dijelimo smijeh, upuštamo se u ogovaranje, tugujemo, nudimo savjete ili jednostavno uživamo u trenucima tišine. Na dužim putovanjima čak i utjehu nalazimo u zajedničkom spavanju u kombiju.
Mirka je zaigrano spomenula kako bi njene kolege reagovale da ponovo ostane trudna, zamišljajući njihove zbunjene izraze lica dok razmišljaju kako da prikriju stomak koji raste u trećem delu. Možda bi, sugerirala je, ovo mogla biti intrigantna ideja za treći dio jedne od naših predstava – uključivanja priče o trudnoći. Nadalje, otkrila je da li postoje planovi za peto dijete. Teško je artikulisati složenost ove situacije koristeći samo tačke i zareze, jer ona obuhvata ne samo ono što se želi, već i potrebu za brojnim kockicama da se poravnaju, ne samo između dva partnera. I Vujadin i ja smo dostigli prekretnicu od trideset i tri godine, a šta nam predstoji, možemo samo da nagađamo. Trenutno smo neizmjerno zahvalni što imamo naše četvero djece, iako je za to potrebna pažljiva organizacija. Kako neki od njih ulaze u ranu fazu adolescencije, mi se nađemo u navigaciji neistraženom teritorijom, zahtijevajući naše stalno prisustvo i vodstvo da ih usmjerimo u pravom smjeru. Trenutno imamo troje starije djece koja su sve samostalnija, dok se jedno mlađe u svemu oslanja na nas. Iako se povremeno mogu upustiti u nestašno ili glupo ponašanje, sve dok sudjeluju u pozitivnim akcijama, ostajem opušten.
Bavljenje takvim aktivnostima bila je uobičajena pojava u mom djetinjstvu sa mlađim bratom. Budući da sam bio znatno stariji od njega, imao sam prednost što sam posmatrao sa distance i stekao uvid u njen izgled. Glumica potvrđuje da smo, uprkos brojnim preprekama i vremenima koja se stalno mijenjaju, uvjereni da idemo u pravom smjeru. Moj glavni cilj je uspostaviti prijateljstvo s njima, osiguravajući da me vide kao nekoga na koga se mogu osloniti u bilo kojem trenutku. Cilj mi je da se osjećaju ugodno dijeleći svoje misli i osjećaje, a istovremeno prepoznaju ulogu roditelja i djeteta. Nepotrebno je nametati strogost radi kontrole, ali kada pređu granice manipulacije, samouvjereno tvrdim „to je granica. Ona i Vujadin godinama žive zajedno, doživljavajući osećaj bračnog jedinstva uprkos odsustvu formalne zajednice.
Međutim, nije bila svjesna tajne njihovog trajnog druženja. On posjeduje svoje tajne, baš kao i ona. Ako je nešto muči, odgojem u transparentnoj porodici naučila ju je da je bitno da se s tim otvoreno pozabavi. Ona cijeni ujednačenost njihovog odnosa, bez skrivenih pitanja koja nisu ostala neriješena. Trenutno nema potrebe da dalje istražuje, jer samo sebi izaziva neugodnost. Možda joj unutrašnje šale koje dijeli s drugima mogu zvučati drugačije, pa traži objašnjenje, upuštajući se u stalni proces razumijevanja.
