Kada žena dođe u treće životno doba gubi volju za fizičkim sređivanjem . Uvijek ima izuzetaka , mada su rijetki , jer većinom žene tada prestaju da se sređuju , koža im stari , i više nemaju samopouzdanja kao kada su bile mlade.
Vesna je u 48. godini dobila oštru i nepromišljenu izjavu od supruga koji je rekao da ga više ne privlači, a njezin izgled opisao je kao “star i istrošen”. Bez njegovog znanja, te će primjedbe imati trajan utjecaj na njegov život.
U 48. godini Vesna utjelovljuje arhetip žene koju susrećemo u svakodnevnom životu: vrijedna, predana obitelji, nepokolebljiva podrška koja radi u pozadini uspjeha svog supruga i koja je temeljna prisutnost u svojoj obitelji dugi niz godina. Međutim, te večeri, dok je sjedila nasuprot mužu za kuhinjskim stolom, suočila se s izjavom koju nijedna žena ne bi smjela čuti.
“Više me ne privlačiš. Sa 48 godina izgledaš staro i umorno.”
Izjavio je to bez ikakve emocionalne infleksije, gotovo na hladan način, kao da joj je rekao da joj je nestalo mlijeka. Vesna je samo sjedila i gledala ga, bez snage i riječi da odgovori. Nije bila sigurna treba li vrištati, plakati ili se smijati s gorčinom.
Tih nekoliko riječi duboko ju je prodrlo, utječući ne samo na njezino srce, već i na njezin osjećaj dostojanstva, sigurnosti i svrhe.
Više od dvadeset godina Vesna je ostala nepokolebljivo prisutna u njegovom životu, izdržavši godine obilježene i velikodušnošću i šutnjom. Podržavala ga je kroz iskušenja njegova rada, njegove nesigurnosti, gubitke i uspjehe. Iako nije bila bez mana, zahtjevi svakodnevnog života – uključujući podizanje djece i brigu o starijim roditeljima – često su joj ostavljali malo vremena da zastane i razmisli. ispred ogledala, razmišljajući o pitanju “Gdje se ja uklapam u sve ovo?”
U nastojanju da održi korak, izgubila se. On je to primijetio i odlučio ju je radije ukoriti nego joj pomoći.
“Dan kasnije, tiho mu se obratila, rekavši: ‘Ne možeš razumjeti koliko su tvoje riječi djelovale na mene. Nisam te htjela uvrijediti; ali da budem iskrena, više me ne uzbuđuješ. Samo se pogledaj.’
Dva tjedna koja su sve promijenila započela su šutnjom. Ustrajao je u svojoj svakodnevnoj rutini, upravljajući svojim telefonom, svojim poslom i svojom tvrtkom. U međuvremenu se Vesna… probudila.
Nošena ne osvetom, već konačnom rezervom snage koju žena uvijek krije u teškim trenucima, počela je ranije ustajati i hodati. Promijenila je frizuru, izbacila šećer iz prehrane i postala članica lokalne grupe za pilates. Posjetila je kozmetičarku prvi put nakon sedam godina.
Ali najznačajniji aspekt bio je to što je ponovno otkrila sebe. Prvi put se pogledala u ogledalo i uistinu vidjela samu sebe, umjesto da samo promatra svoj odraz kroz njegovu perspektivu.
Dva tjedna kasnije vratio se kući ranije nego inače.
Kad je ušao u stan, stao je. Vesna se smjestila kraj prozora, okićena u skromnoj, ali sofisticiranoj haljini, čiji osmijeh više nije tražio potvrdu. Jer za razliku od prije, nije je pogledala; nestao je nekoć poznati neizgovoreni zahtjev za priznanjem. Djelovala je… oslobođeno.
“Vesna…?”
“Da?” odgovorila je mirno se okrenuvši.
“Činiš se… promijenjenim. Nisam siguran, bolje rečeno… što se događa?”
Zagledala se u njega i u tom trenutku, nakon mnogo godina, shvatila da ima i izbora i moći.
“Uopće ne puno. Jednostavno sam se sjetio svog pravog identiteta prije nego što si me krivo shvatio kao odraz sebe.”
Više nije rekla – ni prijetnje, ni ucjene, ni suze.
U toj dubokoj tišini prvi je put doživio strah.
Ne zbog Vesninog odlaska. Prije svega zato što je prepoznao da se povukla u sebe i da se možda više nikada neće vratiti u prijašnje stanje.
Pouka: Nikad ne podcjenjuj ženu koja šuti. Žene poput Vesne ne bave se kazalištem; prvo stavljaju vlastitu dobrobit, a onda se sabrano opraštaju od vas.
Nisu ju godine ostarile. Točnije, bila je to težina svega što je nosila za njih dvoje. Međutim, kada ga je odbila, zračila je radošću.
U skladu s tim, prije nego što muškarac kaže ženi da je “zanemarena”, prvo treba razmisliti o pitanju: “Tko je odgovoran za zanemarivanje? Tko nije doprinio podjeli tereta?”
