Naši stari su od davnina posmatrali prirodu i sve što se u njoj dešava, vjerujući da se u svakoj promjeni vremena krije određena poruka.
Vrijeme, godišnja doba i neobični vremenski fenomeni bili su im svojevrsni znakovi, često shvaćeni kao upozorenja, ali i nagovještaji budućih događaja. Jedno od najčešćih vjerovanja odnosilo se na snijeg koji padne „kad mu nije vrijeme“. Taj prizor uvijek je budio pažnju i donosio mnoga tumačenja koja su se prenosila s koljena na koljeno.
U narodnim predanjima, snijeg u vrijeme kada mu nije sezona često se smatrao znakom preokreta. Ako bi snijeg pao u rano proljeće, dok su polja već ozelenila, stariji ljudi su govorili da će to donijeti plodnu godinu, ali i veliki trud za zemljoradnike. Smatrali su da priroda na taj način „oporavlja“ tlo, vraćajući mu snagu da podnese rod. Ipak, mnogi su to vidjeli i kao upozorenje – da se ljudi ne raduju prerano, jer priroda uvijek ima posljednju riječ.
Ako bi snijeg pao u ljeto, kada suncem obasjane njive nisu ni slutile na takvu promjenu, naši stari su vjerovali da to donosi nemir. Govorili su da takav snijeg nagovještava velike promjene u društvu, neslogu među ljudima ili neočekivane događaje koji će uzdrmati svakodnevicu. Ljetni snijeg bio je rijetkost, pa su ga smatrali i znakom Božjeg podsjećanja da čovjek nije gospodar prirode, već samo prolazni gost.
Posebna vjerovanja vezivala su se za snijeg u jesen. Ako bi pahulje zalepršale rano, još dok lišće nije otpalo sa stabala, ljudi su smatrali da zima dolazi oštra i duga, a samim tim i da će hrana i ogrjev biti na iskušenju. Stariji su tada savjetovali da se domaćinstva dobro pripreme, jer „ono što jesen obeća, zima ispuni“. Vjerovalo se i da rana pojava snijega znači da će iduće proljeće doći kasnije, te da priroda uspostavlja svoj balans.
Neobičan snijeg se često povezivao i sa ličnim sudbinama. Ako bi nekome pao snijeg na dan svadbe, smatralo se da će brak biti dug i stabilan, jer je bijela boja simbolizirala čistoću i trajnost. Ali, ako bi snijeg pao na dan sahrane, ljudi su govorili da je to znak da pokojnik odlazi u mir i da će njegov rod još dugo nositi njegovo sjećanje.
Naši stari su vjerovali i da svaka neuobičajena pojava snijega donosi određenu poruku iz prirode. Ako bi snijeg padao dok grmi, smatralo se da će doći do velikih promjena u porodici ili selu. Ako bi snijeg zavejao dok se ljudi raduju na nekoj proslavi, govorilo se da je to znak da će radost potrajati duže nego što su očekivali.
- Neki od tih običaja imali su i praktičnu osnovu. Na primjer, kada bi snijeg pao u proljeće, stariji su savjetovali da se ne žuri sa sjetvom, jer bi kasni mraz mogao uništiti trud. Tako su vjerovanja zapravo čuvala domaćine od nepromišljenih odluka. No, s vremenom su se priče nadograđivale, pa su i najjednostavniji vremenski fenomeni dobijali posebno značenje.
Danas, kada vremenske prognoze možemo pratiti na telefonima i kada znamo naučne razloge zašto se snijeg može pojaviti i van svoje sezone, stara vjerovanja i dalje bude znatiželju. Ljudi se često prisjete priča svojih baka i djedova i rado ih prepričavaju, jer u njima nalaze mudrost i podsjetnik da prirodu treba poštovati.
- Snijeg koji padne kad mu nije vrijeme za naše pretke nije bio samo čudo prirode, već i znak koji treba razumjeti. Njihova vjerovanja danas nam govore koliko su bili povezani s prirodom i koliko su ozbiljno shvatali svaki njen glas. Možda se današnjem čovjeku ta tumačenja čine naivna, ali ona kriju duboku poruku – da život ne možemo u potpunosti planirati, jer uvijek postoji nešto veće od nas što nas podsjeća na skromnost i poštovanje prema svijetu u kojem živimo.
Na kraju, ma koliko neobično izgledao, snijeg izvan zime uvijek će probuditi osjećaj da se priroda igra svojim pravilima, a u narodnim vjerovanjima ostaje trajni podsjetnik na neraskidivu vezu čovjeka i svijeta koji ga okružuje.
