Bolest srca obuhvaća širok raspon stanja koja utječu i na srce i na krvne žile. Kao jedan od vodećih uzroka smrti na globalnoj razini, mnoge od ovih bolesti mogu se spriječiti ili učinkovito liječiti ako se rano prepoznaju i prate usvajanjem zdravih načina života.
Kardiovaskularne bolesti često su povezane s nizom čimbenika rizika; međutim, jedan važan pokazatelj koji može otkriti skrivena stanja u tijelu je C-reaktivni protein (CRP). Ovaj marker upale ključan je za otkrivanje mogućih zdravstvenih problema, jer povišene razine CRP-a mogu značiti ozbiljne zdravstvene prijetnje, poput infarkta miokarda i moždanog udara.
Kardiovaskularni kirurg dr. Emir Solaković naglašava da, unatoč tome što se mnogi laboratorijski nalazi čine optimalnima, povećane koncentracije CRP-a i fibrinogena često ukazuju na postojanje skrivenih upala u tijelu, koje mogu rezultirati ozbiljnim kardiovaskularnim bolestima.
Važnost C-reaktivnog proteina (CRP) u procjeni upalnih procesa.
Dr. Solaković ističe da CRP služi kao pouzdan marker upale u tijelu. Ovaj protein, sintetiziran u jetri kao odgovor na upalne podražaje, može ukazivati na prisutnost infekcija, ozljede tkiva ili drugih patoloških stanja. Normalnom vrijednosti CRP-a smatra se do 5 mg/L, dok povišena razina (preko 10 mg/L) ukazuje na upalni proces koji je u tijeku.
U tom smislu, povišena razina CRP-a može ukazivati na sklonost organizma razvoju arterioskleroze, što posljedično povećava rizik od srčanog ili moždanog udara. Upalni procesi koji rezultiraju povišenim razinama CRP-a mogu uzrokovati oštećenje unutarnje ovojnice krvnih žila.
Nakon što dođe do infekcije ili ozljede, trombociti i crvene krvne stanice počinju se lijepiti na zahvaćeno područje, olakšavajući razvoj arteriosklerotičnih plakova. Takve naslage mogu ometati protok krvi, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, uključujući infarkt miokarda ili moždani udar.
Važnost fibrinogena i povezanih čimbenika rizika.
Osim CRP-a, dr. Solaković ističe važnost fibrinogena, proteina neophodnog za proces zgrušavanja krvi. U tijelu se fibrinogen pretvara u fibrin, koji stvara mrežu koja pomaže u razvoju krvnih ugrušaka. Čimbenici kao što su pretilost, pušenje, kronični stres i hipertenzija mogu dovesti do povećanja razine fibrinogena.
Ovi elementi dodatno povećavaju rizik od začepljenja krvnih žila, što potencijalno dovodi do akutnih kardiovaskularnih događaja, uključujući srčani i moždani udar. Dr. Solaković upozorava da je visoka razina fibrinogena, osobito u kombinaciji s povišenim CRP-om, ozbiljan znak upozorenja, čak i ako su ostali laboratorijski nalazi u granicama normale. Naglašena je potreba temeljite evaluacije.
Dr. Solaković ističe nužnost evaluacije laboratorijskih rezultata u cjelini, a ne izolirano. Iako pojedini parametri mogu biti u granicama normale, interakcija pokazatelja, posebice povišene razine CRP-a i fibrinogena, omogućuje puno jasnije razumijevanje stvarnog stanja organizma.
Dok broj leukocita i brzina sedimentacije mogu ponuditi vrijedne informacije, CRP se ističe kao najsuvremenija metoda za prepoznavanje upalnih procesa i praćenje njihovog napredovanja tijekom terapije. Koristeći te nalaze, liječnici mogu modificirati planove liječenja kako bi osigurali učinkovito upravljanje upalom, smanjujući tako rizik od dodatnih komplikacija.
Zaključak
- Dr. Emir Solaković, kardiovaskularni kirurg, ističe da CRP ne treba promatrati samo kao dodatnu brojku u laboratorijskim nalazima; nego služi kao ključni marker upalnog statusa u tijelu, koji je usko povezan s pojavom arterioskleroze, a posljedično i kardiovaskularnih bolesti. Povećanje razine CRP-a ukazuje na stalnu upalu koja može dovesti do značajnih srčanih problema, dok povećana razina fibrinogena pogoršava stanje povećavajući vjerojatnost krvnih ugrušaka i začepljenja krvnih žila.
Pacijente se potiče da obrate pozornost na ove kritične pokazatelje i da uključe mjerenje CRP-a u svoje rutinske laboratorijske pretrage. Pravodobno otkrivanje upalnih procesa, uz odgovarajuće liječenje, može imati ključnu ulogu u prevenciji srčanog, moždanog udara i drugih značajnih kardiovaskularnih problema.
Ova temeljna strategija omogućuje liječnicima da pravovremeno otkriju potencijalne rizike i u skladu s tim modificiraju planove liječenja, čime se povećava vjerojatnost učinkovitog održavanja zdravlja pacijenata i sprječavanja teških bolesti.
