Za mnoge ljude porodični odnosi su veoma važni . U nekim slučajevima oni mogu biti veoma narušeni , posebno kada je riječ o odnosu između svekrve i snahe. U nastavku današnjeg članka vam donosimo jednu istinitu priču o odnosu svekrve i snahe.
Dirljiva ilustracija ovog zamršenog odnosa nalazi se u Ivaninoj iskrenoj ispovijesti o njezinoj svekrvi Jasmini, koju sada prenosimo u cijelosti:
Rasprave sa svekrvom trajale su dok sam vikala: “Dosta, Jasmina! Odbijam te čuti kako tvrdiš da sam nedostojna tvog sina!” Glas mi je drhtao, ali sam ipak ostala odlučna. Jasmina je stajala na pragu naše dnevne sobe, ruku prekriženih na prsima, pogleda punog prezira. U pozadini je moj suprug Darko šutio, pogleda uprtog u pod, naizgled voljan da se situacija riješi sama od sebe.
Bilo je to treće nedjeljno popodne zaredom da je došla nepozvana, ponavljajući svoje poznate pritužbe: “Zašto nije gotov ručak? Zašto mala Hana nema šešir? Zašto ne znaš napraviti sarmu kao ja?” Svaka je prilika zahtijevala od mene da potisnem razdraženost i zadržim svoju uljudnost; međutim, baš tog dana nešto je u meni puklo. “Napusti moju kuću!” rekla sam mirno ali odlučno. Jasmina me pogledala kao da sam je duboko prevario. Zatim se okrenula i zalupila vratima za sobom.
Darko je nastavio da sedi na kauču i primetio: “Jesi li svestan da si preterao?” nakon nekoliko trenutaka šutnje. Odgovorio sam: “Možda i jesam, ali ne mogu više podnijeti ovakav način života.” Iako su mi suze navrle na oči, oklijevala sam pokazati svoje osjećaje u njegovoj prisutnosti. “Kad god me posjeti, osjećam se kao da sam gost u vlastitom domu. Čini se da nikad ne ispunjavam njezina očekivanja.”
Te noći san mi je izmicao dok sam razmišljala o iskustvima koja sam proživjela otkako sam se udala za Darka. Prve godine naše zajednice bile su obilježene suptilnim insinuacijama: “Moja majka to radi… Moja majka vjeruje da…” U početku sam pokušavao ispuniti njezina očekivanja, ali što sam se više trudio, to je moje nezadovoljstvo raslo. Situacija se pogoršala dolaskom Hane; Jasmina je počela dolaziti svaki drugi dan, dijeliti juhu i neželjene savjete, ostavljajući na mene dojam da prepuštam kontrolu nad vlastitim životom.
Vratite svoju vlast nad svojim životom. Sutradan sam se obratila Darku rekavši: “Ne želim više komunicirati s tvojom majkom. Ako želiš provoditi vrijeme s Hanom i sa mnom, nemoj me posjećivati dok smo ovdje.” Darko me pogledao kao da sam poludjela. “Ne možete tako zahtijevati od mene! Ona je moja majka!”
“Ja sam tvoja žena! Zar ne shvaćaš koliko me ovo uništava?”
Vrijeme je prolazilo u teškoj tišini. Darko je postao povučeniji, često je bez riječi izlazio iz kuće. Jasmina nije ni razgovarala ni posjećivala. Po prvi put nakon mnogo mjeseci, osjećaj mira ispunio je moj dom. Hana je djelovala sretnije, a ja sam pokazao više strpljenja s njom. Počela sam pripremati obroke koje sam voljela, uređivati stan po svojim željama, neopterećena brigom da bi netko mogao kritizirati moj izbor.
Jednog dana Darko je došao s posla ranije nego inače. Sjedeći za stolom, primijetio je: “Razgovarao sam s mamom. Ona tvrdi da si je povrijedio, ali kaže da joj nedostaje Hana.” Od njegovih riječi steglo mi se grlo. “Previše žudim za mirom u našem domu”, odgovorila sam.
“Možemo li napraviti kompromis?” tiho je upitao.
“Kompromis? Znači li to da se sve vratilo na staro?
“Možda bi te mogla posjetiti kad nisi u blizini? Alternativno, možemo li odvesti Hanu u njezinu rezidenciju?”
Bio sam na gubitku riječi. Dio mene želio je pristati zbog Darkovog i Haninog utjecaja; međutim, drugi dio je prepoznao da bi takva odluka značila povratak na prijašnje ponašanje i gubitak pravog sebe.
Prošli su tjedni bez ikakve komunikacije s Jasminom. Darko bi je povremeno s Hanom posjećivao, ali ja sam odlučila da ih ne pratim. Susjedi su prvo primijetili: “Što si to učinio punici? Jadna stalno plače!” Zbog toga sam se osjećala i krivom i donekle olakšala.
Sastanak i rješenje Jednog dana zazvonio mi je mobitel. Bila je to Jasmina. Iako sam oklijevao odgovoriti, neobjašnjiva me želja natjerala da ipak pritisnem zeleni gumb.
– Ivana, možemo li razgovarati?
Glas joj je bio blag i isprekidan.
“U vezi čega?”
“Što se tiče nas samih… Što se tiče Hane… Što se tiče svega što se dogodilo.”
Odlučeno je da se nađemo u neobičnom kafiću u centru grada. Po dolasku, zatekao sam je kako već sjedi za stolom, zabrinuto vrteći šalicu kave.
“Priznajem da nisam bila poštena prema tebi”, započela je. “Međutim, morate shvatiti… kada se netko cijeli život oslanjao na svog sina, prepustiti ga drugoj ženi postaje veliki izazov. Bojao sam se da ću ga izgubiti…
Suze su joj tekle niz lice ostavljajući me bez riječi.
“Nisam htio biti neljubazan, jednostavno mi je nedostajao alternativni pristup. Cijenio bih vaš oprost, ako je moguće.
Osjetio sam olakšanje, ali sam u isto vrijeme osjetio duboku tugu zbog mnogih propuštenih prilika za iskren razgovor.
“Priznajem da je i meni to bio izazov, jedina želja mi je da moja obitelj doživi mir.
Postigli smo konsenzus da pokušamo postupno razvijati novi odnos, bez nametanja pritiska ili povećanja očekivanja.
