Brojne ugledne ličnosti, uključujući pjevačice Svetlanu Cecu Ražnatović i Viki Miljković, okupile su se u živopisnom Hramu Svetog Save na Vračaru kako bi sudjelovale u svečanoj proslavi.
Iako se njihove osobnosti značajno razlikuju, snaga njihovog trajnog prijateljstva ostala je netaknuta tijekom godina. Svaka žena duboko poštuje crkvu i njezina duhovna načela. Stoga su proteklih blagdana zajedno sa svojim obiteljima prisustvovali svetoj liturgiji kako bi se pričestili i uputili iskrene molitve za zdravlje, ljubav i sreću.
Ceca je namjerno odabrala ovu značajnu prigodu, odjenuvši izuzetan outfit koji je sadržavao upečatljiv bijeli kaput ukrašen sofisticiranim crnim detaljima. Kosa joj je bila skupljena u elegantan, uglađeni konjski rep. Nasuprot tome, Viki je odabrala potpuno crni komplet koji je izazvao divljenje posjetitelja, koji nisu mogli zanemariti njezinu blistavu ljepotu. Dolazak Svetlane Ražnatović i Viki Miljković dodatno je pojačao glamur događaja.
Veza između njihovih kumova vuče korijene iz formativnih godina. Ceca Ražnatović i Viki Miljković poznaju se od djetinjstva, zahvaljujući prijateljstvu njihovih roditelja. Njihovo trajno prijateljstvo može se pratiti unatrag do vremena na Pedagoškoj akademiji u Prištini, gdje su obje pjevačice nastavile studij. Svetlana Ražnatović i Viki Miljković utjelovljuju osebujnu sinergiju. Ta čvrsta veza kulminirala je kada je Ceca preuzela ulogu kume Viki u njenom braku s Draganom Taškovićem Tašketom.
Tijekom godina, ovo je prijateljstvo izdržalo brojne izazove, pružajući postojanu podršku obojici umjetnika. Njihovo zajedničko zanimanje nije potaknulo nikakve osjećaje ljubomore; nego su dosljedno bodrili jedni druge i slavili međusobne uspjehe. Osim sudjelovanja u glazbenoj industriji, zajedno sudjeluju u raskošnim izletima, dodatno učvršćujući svoju vezu izvan pogleda javnosti.
BONUS:
Kraj mog braka je došao kada je moja supruga odlučila otići. U tom je trenutku naša kći imala samo osam godina. Razlog njezina odlaska bio je jednostavan i uznemirujući: moja skromna plaća više nije odgovarala njezinim težnjama i željama za boljim načinom života. Umjesto da ostane sa mnom, odlučila se za svog poslodavca, čovjeka koji joj je sposoban pružiti ono što je vjerovala da zaslužuje.
Našao sam se sam s djetetom koje je predstavljalo cjelinu mog svijeta. Tijekom tih godina pokušavao sam utjeloviti oca kakvog moje dijete s pravom zaslužuje. Kako je vrijeme odmicalo i moja kći sazrijevala, pokušavala sam pronaći ravnotežu između svojih profesionalnih obaveza, odgovornosti i roditeljstva. Najveća mi je želja bila da ona ne doživi uskraćenost i nastojao sam joj pružiti ljubav, pažnju i osjećaj stabilnosti koliko sam mogao.
Danas, kad je postala punoljetna i trebala krenuti u novu fazu svog života studiranjem, ponovno se otvorilo pitanje financija. Moja bivša supruga obratila mi se sa zahtjevom da joj pokrijem pola troškova školovanja. Ton joj je bio distanciran i formalan – tvrdila je da je to moja dužnost kao njezina oca. Iako nisam osporavao svoju dužnost, nisam mogao potisnuti ogorčenost koja se u meni javila. Odgovorio sam rekavši da bi njezin sadašnji suprug, koji za razliku od mene posjeduje prilično bogatstvo, trebao moći financirati njezino školovanje.
Doista, tijekom godina uspješno sam nakupio skromnu količinu ušteđevine. Iako ta svota nije bila velika, bila je dovoljna da joj pomogne u školovanju. Međutim, gajio sam dubok osjećaj da bi bilo nepravedno da sav teret ponovno padne na moja ramena, pogotovo dok druga strana uživa u luksuznom životu.
Sljedećeg sam dana nastavio ići po svoju kćer, kao i svakog vikenda, zbog važnosti našeg zajedničkog vremena. Međutim, po dolasku sam otkrio da je nema kod kuće. Iznenadilo me to neočekivano odsustvo, jer nikada prije nije propustila susret s nama. Pokušao sam je dobiti telefonom, ali nije se javljala. Umjesto odgovora stigla mi je poruka koja mi je slomila srce: “Ako sam ti toliki teret, tata, možda bi bilo najbolje da se neko vrijeme suzdržimo od viđanja.”
Bio sam zapanjen što je dala takvu izjavu. Bilo mi je očito da je pogrešno protumačila moje primjedbe, vjerojatno pod utjecajem svoje majke ili očuha. Ubrzo nakon toga nazvao me njezin očuh. Tijekom tog razgovora izrazio je spremnost financirati moje školovanje, ali pod dva stroga uvjeta: prvo, da prekinem sve veze s bivšom suprugom, zahtjev koji za mene nije bio mali izazov; i drugo, da se suzdržim od bilo kakve komunikacije sa svojom kćeri dok je pohađala fakultet. Ove riječi pogodile su me u živac. Postalo je jasno da je njegova namjera bila potpuno me izbaciti iz života mog djeteta. Njegov cilj bio je veći od puke pomoći – nastojao me degradirati.
