Konstantan kašalj može biti prilično mučan, osobito kada ometa svakodnevne poslove. Dok se mnogi pojedinci obično okreću lijekovima, prirodni lijekovi mogu se pokazati učinkovitima i nježnima za tijelo. U nastavku donosimo recept za obloge od prirodnog meda koji mogu pomoći u ublažavanju kašlja:
Oblozi na bazi meda za umirenje kašlja.
Sastojci:
Domaće maslinovo ulje prožeto medom.
Brašno
priprema:
Pomiješajte sastojke:
U zdjeli pomiješajte malu količinu brašna s malo maslinovog ulja. Dobro promiješajte dok smjesa ne postane jednolična.
U smjesu dodajte domaći med i dobro miješajte dok smjesa ne postane glatka i kremasta.
Implementacija sloja:
Smjesu stavite na gazu ili salvetu. Smjesu prekrijte dodatnim slojem gaze i omot pričvrstite na leđa ili prsa, ovisno o želji, ljepljivom trakom ili elastičnim zavojem.
Držite oblog na koži nekoliko sati. Za djecu je preporučljivo staviti oblog tri sata prije spavanja, tako da djeluje tijekom cijele noći.
Savjeti:
Procjena alergije: Prije uporabe obloga provjerite da niste alergični na bilo koji sastojak, posebice na med koji kod pojedinih osoba može izazvati reakcije. Higijena: Potvrdite da je područje kože na koje će se nanijeti oblog čisto i suho.
Klonite se rana: ako imate bilo kakve rane ili područja nadražene kože, suzdržite se od stavljanja obloga na ta područja. Zašto dušo?
Poznat po svojim umirujućim i prirodnim antiseptičkim svojstvima, med može pomoći u ublažavanju upale grla i kašlja. Slično tome, maslinovo ulje služi kao ovlaživač koji umanjuje iritaciju, dok se od brašna može napraviti oblog koji dobro prianja uz kožu. Ovi oblozi nude prirodnu metodu za ublažavanje kašlja i mogu biti posebno učinkoviti ako se primjenjuju dosljedno. Unatoč tome, ako se kašalj nastavi ili se pojača, savjetuje se potražiti savjet liječnika kako bi se otklonila mogućnost ozbiljnijih zdravstvenih problema.
BONUS :
Putovanje koje potiče djecu da potraže pomoć psihoterapeuta često je položeno dobrodušnim namjerama njihovih roditelja. Obično su majke i očevi iskreno težili dobrobiti svoje djece; usprkos tome, mnogo godina kasnije, ove sada odrasle osobe bore se s posljedicama svojih ranih iskustava.
Štoviše, neki pojedinci produžavaju pogreške svojih roditelja ponavljajući iste štetne fraze koje su nekoć utjecale na njih. Bright Side je prikupio komentare i izraze koji su nanijeli najdublju bol današnjim odraslim osobama, omogućujući nam da shvatimo značajan utjecaj koji su te naizgled bezazlene riječi imale na njihove živote.
„Sve u ovoj kući nije tvoje!
Neki roditelji čvrsto su uvjereni da dijete nema izraženu osobnost sve dok ne postigne financijsku neovisnost. Kao rezultat toga, mogli bi zanemariti djetetove emocije, stajališta i individualne potrebe prije nego što dostignu ovu prekretnicu. Ovo štetno uvjerenje, koje osobu smatra nevažnom sve dok ne ostvari vlastiti prihod, potiče generaciju poznatih radoholičara.
Djeca odgojena s uvjerenjem da im u roditeljskom kućanstvu ništa ne pripada, uz postojan osjećaj nesigurnosti, često nailaze na značajne poteškoće. Takav odgoj može rezultirati brojnim problemima, poput izgubljenog djetinjstva, tjeskobe, depresije, duboke krivnje i srama, kao i smanjene vlastite vrijednosti.
Takav roditeljski način razmišljanja motivirat će tinejdžera da brzo traži autonomiju od svojih roditelja, žudeći za osobnim prostorom koji pruža barem naznaku stabilnosti, čak i ako to podrazumijeva samo spavaću sobu koja stvara fasadu “vlastitog” prostora. Tipično, ove osobe ulažu značajan trud u svoj rad, jer je to jedini način na koji mogu postići osjećaj važnosti.
“Klonite se razgovora namijenjenih odraslima.
Bez obzira na njihovu dob — bilo da je riječ o 5, 15 ili čak 50 — mnogi će roditelji svoju djecu uvijek smatrati budalama. Ovi roditelji na svoje potomke gledaju kao na one koji ne mogu sudjelovati u značajnim razgovorima s odraslima i misle da je za njih preuranjeno stvarati bilo kakva osobna mišljenja.
Kada roditelji ne uspiju priznati svoju djecu kao autonomne osobe, oni potiču atmosferu u kojoj su djeca itekako svjesna ovog gledišta. S vremenom postaje vidljivo da se odraslo dijete često ustručava iznijeti svoje stavove odraslima poput učitelja i poslodavaca, uvjereno da su njihova mišljenja beznačajna i nedostojna pažnje.
Takav način razmišljanja može spriječiti djetetov potencijal da razvije svoje akademske vještine i spriječiti njihovo putovanje prema uspješnoj karijeri. Mnogima od nas roditelji su u djetinjstvu govorili: “Ako se ne mogu sjetiti, to znači da nikad nisam ništa obećao.
„Sve je u tvojoj glavi!
“To se nikad nije dogodilo!” fraza je koje se drže dok poriču svoje pogreške. Međutim, mnogi od nas sada shvaćaju da je pružanje pojašnjenja ključno i da poricanje stvarnih događaja predstavlja oblik psihološke štete. Zbog toga djeca počinju sumnjati u točnost svoje percepcije stvarnosti i pouzdanost svojih sjećanja. To nagriza njihovu sposobnost da vjeruju sebi i onima u svojim životima, budući da njihovi roditelji opetovano sugeriraju da nešto nije u redu s njima spominjući događaje koji se “nikada nisu dogodili”.
“Djevojke zaslužuju da ih se tretira s poštovanjem.
U početku se čini da je ovo vodstvo razumno – prava muškost uključuje zaštitu predstavnika ranjivije polovice svijeta, nuđenje pomoći i popuštanje pred njima. Ipak, komplikacije se pojavljuju kada djevojčice počnu iskorištavati svoje snage kako bi manipulirale dječacima ili se upustile u razorno ponašanje. U međuvremenu, dobro odgojeni dječak podnosi patnju i biva ismijavan od strane vršnjaka. U konačnici, oni izrastaju u muškarce koji nose duboki strah od žena i smatraju da im je teško artikulirati bilo kakvo verbalno odbijanje, čak i kada žene prekorače granice. Kao rezultat toga, sam princip zaštite jedne skupine od nasilja dovodi do društveno prihvaćene agresije prema drugoj. U tom kontekstu, muškarci postaju previše neodlučni da bi izrazili zahtjev ili se suočili s problemom koji je u pitanju.
“Sve si uništio.
Neuobičajeno je za pojedince postići uspjeh u nečem potpuno nepoznatom iz prvog ili čak drugog pokušaja. Ne može se zanemariti važnost vještina, iskustva i navika. Osobito u djetinjstvu, pravljenje pogrešaka je potpuno prirodan aspekt procesa učenja. Ipak, netipično je svu odgovornost za te pogreške svaljivati isključivo na dijete. U konačnici, ako roditelji svojoj djeci ne pruže bitne smjernice, dijete ne bi trebalo snositi krivnju. S vremenom, malo dijete koje je često izloženo takvim frazama upućenim njemu može prestati pokušavati izbjeći osjećaje krivnje. Nadalje, dijete bi moglo sebe početi doživljavati kao izvor nevolja svojih roditelja, potičući uvjerenje da su nedostojni i ne zaslužuju ljubav ili pravo na postojanje.
