Poznati pjevač Željko Samardžić je kroz svoj život imao mnogo loših i lijepih životnih izazova. Međutim , ni jedna teška situacija koja ga je zadesila , nije učinila da se Željko osjeća loše , sve je to podnio najbolje kako je umio.
Prije tri desetljeća bio je izabran da predstavlja Jugoslaviju na Eurosongu, kao glavni vokal benda, a njegov tadašnji fizički izgled u oštroj je suprotnosti s njegovim sadašnjim imidžom.
Željko Samardžić je u mladosti gajio duboku ljubav prema glazbi, ali se naposljetku odlučio za ugostiteljstvo, gdje je zadovoljstvo našao u rodnom Mostaru. Ipak, ratni nemiri razbili su njegov miran život, natjeravši ga da napusti poznato i krene na nepredvidivo putovanje. Bez njegova znanja, unatoč brojnim preprekama s kojima će se suočiti, na kraju će postići i slavu i prosperitet. Od malih nogu Željka Samardžića bila je vidljiva žarka strast prema glazbi, čak i u svjetlu očevog negodovanja. Srećom, dobio je nepokolebljiv poticaj od svoje majke Nade, koja je i sama imala lijep pjevački glas.
Značajan glazbeni put Željko je započeo tek nakon što je obitelj zbog rata bila prisiljena napustiti Mostar i preseliti se u Beograd. Rođen 3. listopada 1955. godine, bio je treće dijete u obitelji. Njegovo odrastanje uključivalo je česta seljenja u razne gradove zbog očeve profesije, što mu je omogućilo niz iskustava koja su utjecala na njegov umjetnički razvoj. No, njegovo djetinjstvo nije bilo bez poteškoća, o čemu svjedoči očev ukor što je još u osnovnoj školi bio na koncertu Arsena Dedića.
Unatoč tome, Željkova intrinzična glazbena sposobnost, prenesena od majke, dosljedno je bila temeljni aspekt njegova identiteta. Dok razmišljam o vlastitom životu, postoje trenuci kada sebe doživljavam samo kao promatrača u filmu, bez ikakvog privida kontrole. Nikada se nisam trudio predvidjeti svoja najznačajnija postignuća. Nema sumnje da je iskustvo slave potaknulo transformacije u meni, no uvjeren sam da su te transformacije bile korisne. Iako ne želim potkopati značaj svojih profesionalnih postignuća, duboko cijenim svoju obitelj i ljubav koja prožima moje kućanstvo.
“Izražavam svoju duboku zahvalnost Bogu za sve što mi je dao, posebno za nepokolebljivu podršku iz Beograda i mojih odanih obožavatelja. Dok razmišljam o svom putu, doživljavam osjećaj ispunjenja i priznajem radost koju sam pronašao slijedeći svoju strast, sve dok sam okružen ljubavlju svog supružnika. Iskreno doživljavam sebe kao izuzetno sretnu osobu”, Samardžić prenio je Glossy.
Sjedeći na rubu klupe, promatram kako se sunce polako spušta iza oblaka na dalekom horizontu. Lagani povjetarac kosi mi kosu, tjerajući moje misli da vijugaju prostranim krajolikom sjećanja. Obavija me okrepljujući miris proljeća, ulijeva duboki osjećaj slobode i spokoja, dok djelići prošlih trenutaka postupno izranjaju iz zakutaka mog uma. Obuzima me plima nostalgije koja mi priziva sjećanja na nemirne ljetne dane provedene u igri na livadama. U toj magičnoj domeni naša se mašta nije suočavala s ograničenjima, služeći kao jedina granica našem istraživanju neistraženog svemira.
Kako smo zalazili u svaki kutak našeg minijaturnog utočišta slobode, postajali smo progonitelji svakog leptira i skakavca. Razmišljajući o tom vrtlogu doživljaja, ponovno izranja poznato iščekivanje koje je pratilo svako putovanje u grad. Nekada užurbane ulice pretvorile su se u prostranu pozornicu na kojoj je dinamična zajednica pojedinaca svim srcem prihvatila ritam noći. Hodajući osvijetljenom stazom, u nama je odjekivala simfonija melodija obogaćujući radošću svaki prolazni trenutak.
- Draga sjećanja na ona neprocjenjiva vremena provedena s mojim najdražim prijateljima – okupljeni oko titrajućeg plamena logorske vatre ili ležeći na zelenoj travi dok gledam u nebesa – ostat će trajno urezana u mom umu. U tim zadivljujućim satima, držali smo se uvjerenja da je carstvo mogućnosti neograničeno, njegujući naše snove i ispreplićući naše najneobičnije vizije. Ipak, ponovno posjećivanje prošlosti više je od puke nostalgične ekspedicije.
