Priča koja već nekoliko mjeseci zaokuplja javnost došala je do kraja – poznata pjevačica Marija Šerifović otkrila je identitet oca svog sina. Njezin sin, rođen surogat majčinstvom prošle godine, je bio glavna tema u medijima.
Unatoč tome što je trudnoća obavijena povjerljivošću i Marijinoj nevoljkosti da otkrije pojedinosti dulje vrijeme, nedavna objava objavljena u vrlo gledanom programu razjasnila je stvari o kojima su mnogi razmišljali.
Mali Mario, čije ime od milja zovu mediji, od samog je početka izazivao intrige. U početku su mnogi promatrači primijetili fizičku sličnost s Marijom; međutim, kako je vrijeme odmicalo i njegove karakteristike lica postajale jasnije definirane, postajalo je sve jasnije da dijete posjeduje genetske osobine koje nisu proizašle iz njezine loze. Njegova plava kosa, plave oči i cjelokupni izgled odudarali su od fenotipa poznatog pjevača, što je dovelo do nagađanja o identitetu njegova oca.
Odgovor se pojavio na nekonvencionalan i iskren način – tijekom televizijskog intervjua s Ognjenom Amidžićem. Gostujući u emisiji “Ami G Show” Marija je uz spoj ironije i osmijeha potvrdila ono što su mnogi već nagađali: otac dječaka je muškarac kojeg karakteriziraju kao iznimno atraktivnog, privlačnog i karizmatičnog, nekoga koga, kako kaže, “žene traže”. Iako se suzdržala od izravnog otkrivanja njegovog identiteta, njezine su natuknice bile dovoljne da sugeriraju da posjeduje zapaženu fizičku privlačnost i uvjerljivu osobnost.
Zanimljivo je da je u tom intervjuu i sama Marija istaknula ideju da će budućnost njezina sina, bez obzira na okolnosti njegova rođenja, biti određena isključivo njegovim vlastitim izborima. Duhovito je primijetila da bi Mario, kada bi se bavio karijerom znanstvenika, živio na Beverly Hillsu, a kada bi se odlučio za život vulkanizera, ona bi posjedovala cijeli Toš.
Ova primjedba ne služi samo kao izraz humora, već i kao dokaz njezine istinske majčinske ljubavi i podrške, bez obzira na put kojim bi njezin sin krenuo. Tema surogat majčinstva u Srbiji i okruženju i dalje izaziva brojne rasprave. Iako se ovaj postupak u određenim zemljama smatra legalnim, u većini dijelova Balkana ostaje etički i pravno sporan. Prema pisanju portala Nova.rs, brojne žene iz Srbije koje putem surogat majčinstva žele postati majke često putuju u inozemstvo, prvenstveno u SAD ili Ukrajinu, gdje je ta procedura zakonski regulirana. Stoga Marijina situacija nije anomalija, već odraz stvarnosti s kojom se susreće sve veći broj žena koje žele postati majke na alternativni način.
Program se također bavio temom genetske sličnosti kroz šaljivu leću. Zbog djetetova izgleda brojni su pojedinci počeli sumnjati u biološku vezu Marije i Marija. Kao odgovor, pjevačica je pokazala i toplinu i pamet, ističući da njezina ljubav prema djetetu nije ukorijenjena u DNK, već u emocijama, njegovanju i svakodnevnoj intimi. “Nije važna čija je krv, nego duša”, izjavila je, odjekujući u publici svojom iskrenošću iz srca.
Dok javnost ustraje u nagađanjima o identitetu oca malog Marija, Marija Šerifović ističe kako je njezina najznačajnija uloga majka. Tvrdeći to, ona prenosi snažnu poruku o prihvaćanju, slobodi izbora i ljubavi koja nadilazi biološka ograničenja.
Sociolozi i psiholozi s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ističu da je sve veći broj pojedinaca otvoren za prihvaćanje novih modela roditeljstva, što ukazuje na postupnu transformaciju društva. U članku objavljenom u časopisu Revija za socijalnu politiku ističe se da javne osobe koje se bave ovim temama značajno pridonose normalizaciji surogat majčinstva i razbijanju stigmi povezanih s tim.
- Marijina situacija nadilazi puko ogovaranje i spletke; javlja se kao prikaz emocionalne hrabrosti i služi kao značajan katalizator za pokretanje društvenog dijaloga o roditeljstvu u modernim okvirima. Unatoč stalnim izazovima s kojima se mnogi suočavaju u prihvaćanju različitih obiteljskih struktura, Marija pokazuje da ljubav, odgovornost i veze nisu isključivo ograničeni na “tradicionalne” modele roditeljstva.
U eri u kojoj i dalje postoje tabui i predrasude, takva iskrenost i transparentnost možda su upravo ono što društvo zahtijeva – ne za trenutačnu transformaciju, već za poticanje perspektive obitelji koja priznaje ljubav, a ne puke propise.
