Naše tijelo komunicira sa nama različitim signalima, manifestirajući se kao simptomi koji zahtijevaju od nas da prepoznamo da li nam treba pomoć . Danas ćemo se fokusirati na crijeva koja igraju ključnu ulogu u procesu probave.
Brojni pojedinci često imaju probleme uključujući nelagodu u trbuhu, nadutost, podrigivanje i probleme s pražnjenjem crijeva. Takvi simptomi mogu upućivati na postojanje sindroma iritabilnog crijeva (IBS), stanja koje pogađa otprilike jednu od pet mladih osoba, a osobito je često među ženama.
Ovaj članak ispituje temeljne uzroke IBS-a, ocrtava njegove simptome i nudi pacijentima strategije za poboljšanje svakodnevnog života, uključujući uvide stručnjaka poput prof. dr. sc. sc. Dragan Popović, gastroenterolog Kliničkog centra Srbije.
Sindrom iritabilnog crijeva, koji se obično naziva IBS, funkcionalni je poremećaj koji utječe na probavni sustav, obilježen abdominalnom nelagodom i nepravilnim pokretima crijeva. Simptomi se mogu razlikovati među pojedincima; neki primarno imaju proljev, dok se drugi mogu boriti sa zatvorom, a neki se suočavaju s kombinacijom oba problema. Nadalje, pojedinci se mogu susresti s nadutošću, vidljivim crijevnim grčevima i sveobuhvatnim osjećajem nelagode. Da bi se dijagnoza postavila, simptomi se moraju pojaviti barem jednom tjedno tijekom prethodna tri mjeseca.
Je li svaka pojava proljeva ili zatvora pokazatelj IBS-a? Kada pacijent doživi zatvor ili proljev bez popratnih bolova u trbuhu, to se može klasificirati kao funkcionalni zatvor ili proljev. Iako se ova stanja ne smatraju opasnima po život, mogu uvelike utjecati na dnevne aktivnosti i zahtijevaju odgovarajuće liječenje. Što predstavlja funkcionalni poremećaj? Funkcionalni poremećaj definiran je stanjem u kojem debelo crijevo ne pokazuje organske promjene, poput tumora ili upale; unatoč tome, pojedinac nastavlja podnositi neugodne simptome.
Osobe s dijagnozom IBS-a pokazuju povećanu osjetljivost trbušnih organa na stres, što dovodi do izraženih odgovora na različite podražaje, uključujući nadutost i grčeve. Kao rezultat toga, osobe s IBS-om često izostaju s posla i traže liječničku pomoć zbog simptoma koji nepovoljno utječu na njihovu socijalnu i profesionalnu kvalitetu života, unatoč nedostatku značajne organske bolesti. Učinci na njihovu svakodnevnu egzistenciju jednaki su onima koje imaju pojedinci koji boluju od dijabetesa, hipertenzije ili astme.
Kada treba razmotriti traženje medicinskog savjeta? Pojedinci koji pokazuju simptome IBS-a trebali bi se posavjetovati sa svojim liječnikom primarne zdravstvene zaštite, koji će procijeniti stanje fizičkim pregledom i laboratorijskim pretragama—odlučujući je li potrebno liječenje ili je opravdana uputnica gastroenterologu. Obično se rutinske kolonoskopije ne provode osim ako pacijent nije stariji od 50 godina, ima obiteljsku povijest raka debelog crijeva ili ako ima zabrinjavajuće simptome, poput krvi u stolici, nelagode tijekom noći ili tekućih problema. Koje su alternative za liječenje IBS-a dostupne?
- Na strategiju liječenja utječu dominantni simptomi koji se javljaju, a koji mogu uključivati bol, nadutost, proljev ili zatvor. Uz farmakološke intervencije, učinkovito upravljanje stresom ključno je zbog značajnog međudjelovanja između mozga i crijeva u ovom stanju. Često se savjetuje usvajanje opsežnog plana koji uključuje stručnost gastroenterologa, psihijatra i dijetetičara. Među pristupima prehrani, FODMAPs dijeta se ističe kao jedna od najučinkovitijih metoda za osobe s IBS-om, jer ograničava potrošnju određenih ugljikohidrata i ublažava simptome.
