Monah Arsenije Jovanović poznat je kao izuzetna ličnost koju karakteriše jedinstvena, višestruka i magnetska ličnost. On nije samo uspješan slikar i vrsni pisac, već se bavi i stomatologijom kao svojim profesionalnim pozivom.
U svojim ulogama pravoslavnog pedagoga, mentora, propovjednika i psihologa, on dijeli duhovne uvide na osebujan način – iskreno i praktično otkrivajući vlastita iskustva angažiranoj publici.
Očito je tko će zaokupiti zanimanje djevojke poput nje: osoba još slabijeg karaktera, ona za koju je malo vjerojatno da će poslužiti kao pouzdan suprug, otac njegovatelj ili ugledna osoba u bilo kojem aspektu života. Već je napravila izbor u vezi s partnerom kojeg će na kraju zamjeriti, što će rezultirati razvodom, financijskim sporovima, previranjima i izazovima zajedničkog roditeljstva.
Suprotno tome, muškarac koji odiše zapovjedničkom i utjecajnom aurom, karakteriziran karizmom i intelektualnom sposobnošću, svojom osobnošću i intelektom bez napora će pridobiti divljenje drugih. U našim trenucima praznine, kada nemamo ništa vrijedno za ponuditi, često pribjegavamo predstavljanju pretjerane verzije sebe u nadi da ćemo nekoga privući, samo da bismo se na kraju našli neispunjeni.
To predstavlja značajnu nesreću koja nas tjera da se koncentriramo na njegovanje i duše i tijela. Što se tiče kultiviranja naših tijela, pothvat nije osobito naporan; čak i fizički najmanje privlačan pojedinac može zračiti kada otkrije Boga. Kao izuzetan izuzetak u savremenom pravoslavnom monaštvu ističe se iguman manastira Ribnice Arsenije Jovanović.
Izvorno ime Aleksandar Jovanović, rođen u Beogradu 1960. godine, po stupanju u monaštvo uzeo je ime Arsenije, ime od velike važnosti za njega. On kaže da je tek u dobi od 29 godina, dok je boravio u udobnom stanu u Brooklynu, u Americi, iskreno zazvao Isusa Krista. Iako se ovaj stan činio primamljivim, za njega je funkcionirao kao zatvor, jer je bio duboko ukorijenjen u životu poroka i ovisnosti, boreći se da otkrije smisao svog postojanja.
Godine 2006. napisao je upečatljive memoare pod naslovom “Bog i rokenrol” za vrijeme boravka u manastiru Crna Reka. Ovo dirljivo djelo istražuje njegove rane godine, detaljno opisujući živote njegovih prijatelja i njihove nesretne smrti u sferama droge i rock glazbe. Posvećeni vjernik Svete Gore, monah Arsenije nalazi utjehu u svojoj posvećenosti duhovnoj poeziji, iako priznaje da nije toliko vješt u pisanju epskih balada. Uz molitve, širenje Božje riječi i stvaranje pjesama, svoje vrijeme posvećuje slikarstvu, strasti koju njeguje cijeli život. Uvjeren je da je jedna od najštetnijih karakteristika čovječanstva sklonost osuđivanju drugih zbog njihovih mana.
Prema njegovom mišljenju, suvremeni svijet pati od tri bolesti: razvoda, raka i psihoze. Unatoč tome, on je optimističan, vjerujući da ljubav ima potencijal trijumfirati i vratiti ravnotežu u naše živote. On tvrdi da mržnja proizlazi iz odsustva ljubavi, što posljedično eliminira mogućnost kompromisa.
Svojim propovijedima, predavanjima i prisutnošću u raznim medijima uspješno je pomlađivao odnos Crkve prema mladima. On tvrdi da je odgovornost Crkve pomagati i voditi mlade pojedince pružajući im prosvjetljenje i rješavajući njihove upite. Crkva predstavlja prikladno okruženje za mlade, gdje mogu pristupiti Božjim učenjima umjesto da budu protjerani u psihijatrijsku ustanovu.
