Tijekom života ljudi se susreću s mnoštvom situacija, a mnogi pronađu želju prenijeti svoja iskustva drugima. Ovaj fenomen pridonio je velikoj popularnosti ispovijesti na društvenim mrežama, a danas vam predstavljamo jednu takvu.
Pola godine nakon sinovog vjenčanja, moja snaha je rodila dijete. Teret srama bio je neodoljiv i ulijevao mi je strah za vlastiti život. Ostao sam u kući deset dana, jer sam svaki pokret osjećao kao korak prema vanjskom svijetu. Ipak, ono što je uslijedilo nakon ove faze srama bilo je još zastrašujuće razdoblje. Sumnja mi se počela uvlačiti u misli!
Zatekla sam se kako se pitam je li moj sin doista otac tog djeteta. Nekoliko dana mi je ta misao zaokupljala um, naposljetku me navodeći da zaključim da je trošak testa očinstva opravdan. Diskretno sam prikupio potrebne uzorke i potom ih predao u laboratorij. Tek se u tom trenutku otkrila istina.
Nakon otvaranja koverte otkrio sam da moj sin nije otac djeteta. Shrvan od šoka, srušio sam se na koljena. U žurbi da sinu predstavim rezultate, susreo sam se s njim kako mi pljune ravno u lice.
Poručio je nezainteresiranost i za rezultate i za identitet oca, nepokolebljivo tvrdeći da on ne može biti taj. Na kraju sam od žene savršenog zdravlja postala žena opterećena mnoštvom zdravstvenih problema. Moje sveukupno blagostanje bilo je znatno ugroženo i ograničeno bolestima povezanim s krvnim tlakom, masnoćom i šećerom. Izazovno je pomiriti se s potpunom apsurdnošću odgajanja djeteta nakon što je ušlo u ovaj svijet.
Istraživači u Sydneyu proveli su studiju koja otkriva da je više od 50% sudionika imalo već postojeća medicinska stanja, poput hipertenzije, demencije ili raznih vrsta kognitivnih oštećenja. Nadalje, nalazi su pokazali da je svakom sudioniku u prosjeku propisano 4,6 različitih lijekova, a najčešće su korišteni lijekovi za krvni tlak i srce. Nasuprot tome, desetogodišnjaci su u prosjeku uzimali 6,7 lijekova. Fenomen polifarmacije, definiran istovremenom primjenom pet ili više lijekova, osobito je raširen među starijim osobama.
Tipično, pojedinci koji se približavaju ili dosežu dob od 100 godina održavaju raznoliku i nutritivno bogatu prehranu. Studija koju je provelo Sveučilište u Sydneyu pokazuje da ovi stogodišnjaci 57 do 65 posto svoje kalorijske potrošnje dobivaju iz ugljikohidrata, 32 posto iz proteina, a preostalih 31 do 27 posto iz masti. Njihove prehrambene navike često uključuju značajne porcije riže i pšenice, nadopunjene širokim izborom voća i povrća, kao i odgovarajućim cjelovitim žitaricama. Nadalje, njihovi primarni izvori proteina su riba, perad i mahunarke, dok crveno meso konzumiraju rijetko.
Ovaj pristup prehrani, sličan mediteranskoj prehrani, povezan je sa smanjenim rizikom od smanjene fizičke funkcije i smrtnosti. To je u korelaciji s manjom vjerojatnošću fizičkog propadanja i smrti. Preporučena razina unosa soli trebala bi biti u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, koje sugeriraju unos manje od 2 grama natrija dnevno, što je jednako otprilike 5 grama soli.
Studija koju su proveli istraživači u Australiji otkrila je da pojedinci s većim unosom soli – bilo da to proizlazi iz sklonosti prema slanoj hrani ili liberalnijeg soljenja obroka – pokazuju 3,6 puta veći rizik od funkcionalnih ograničenja u određenim fizičkim aktivnostima u usporedbi s oni koji su bili za manju potrošnju soli. Nadalje, RTS je istaknuo te rezultate, zalažući se za uključivanje u prehranu cjelovitih žitarica, korjenastog povrća, graška, leće te raznovrsnog voća i povrća. Kako biste poboljšali cjelokupno zdravlje, preporučljivo je smanjiti konzumaciju crvenog mesa odabirom više nemasnog mesa peradi, ribe i biljnih izvora proteina. Osim toga, pozornost treba posvetiti sadržaju soli u namirnicama.
Nadalje, ova metoda doprinosi ublažavanju ovisnosti o drogama. Iako stogodišnjaci nisu u potpunosti izuzeti od kroničnih bolesti, te se tegobe općenito manifestiraju znatno kasnije nego kod prosječne odrasle populacije. Kvalitetan san još je jedan ključni element. Na funkcioniranje imunološkog sustava, regulaciju hormona stresa i kardiometaboličkih procesa – a sve je to sastavni dio nastanka pretilosti, hipertenzije i dijabetesa – utječu i količina i kvaliteta sna. Adekvatna količina sna povezana je s produženom životnošću, cjelokupnim zdravljem i smanjenim rizikom od kroničnih bolesti. Istraživanje koje su proveli Kepelr i Sačda pokazuje da je 68 posto stogodišnjaka izjavilo da je zadovoljno kvalitetom svog sna.
Rizici povezani s neprikladnom polifarmacijom uključuju povećanu vjerojatnost nuspojava, što može uključivati padove, kognitivno pogoršanje i moguće hospitalizacije koje proizlaze iz komplikacija povezanih s lijekovima. Iako pacijenti možda nemaju kontrolu nad određenim lijekovima ili njihovim propisanim dozama, za liječnike je ključno ograničiti recepte na one koji su istinski potrebni, pružiti sveobuhvatnu edukaciju pacijenata o prednostima i nedostacima lijekova i rutinski procjenjivati planove liječenja u odgovarajućim intervalima.
