Nekada roditelji proživljavaju svakojake stvari od strane svoje djece. Postoje djeca koja ne poštuju svoje roditelje i spremni su na sve. U današnjem članku vam donosimo jednu takvu priču.
Kao samohrana majka pokazala je hrabrost, ustrajnost i odlučnu predanost da njezinom djetetu ništa ne nedostaje. Iako je njezino putovanje bilo puno izazova, svaki dinar koji je uštedjela, svaka neprospavana noć i svaki trenutak umora na poslu bili su značajni jer predstavljaju ulaganje u budućnost njezina sina. Stasao je u mladića na kojeg može biti ponosna – završio je školovanje, osigurao posao i razvio se u osobu spremnu živjeti život u miru i sreći.
No, kako to često biva, u jednom se trenutku njegova života pojavila ljubav. Isprva se činilo da je ovakav razvoj događaja blagoslov za sve uključene. Djevojka je bila ugodna, vesela i velikodušna na lijepe riječi. Čak je izrazila zahvalnost za društvo njegove majke, pronalazeći utjehu u njezinoj mudrosti. Međutim, kako su se približavali dani koji su prethodili vjenčanju, fasada intimnosti počela se urušavati. U kućanstvu koje je ova majka njegovala, njena je uloga neočekivano postala suvišna.
Djevojka je sve više isticala potrebu za mirom i privatnošću, tvrdeći da je njezina stalna prisutnost neprimjerena. Majka je vjerovala da je takvo ponašanje privremeno, pripisujući ga tremi prije vjenčanja.
Međutim, jasnoća je došla nakon što su izmijenili zavjete na oltaru. Jednog dana njezin se sin suočio s njom i dao srceparajuću izjavu: “Mama, treba nam malo prostora. Bolje ti je da si sama nađeš mjesto.” U tom trenutku srušio joj se cijeli svijet. Žena koja se mnogo žrtvovala, očekujući zajedničku budućnost sa svojim sinom i njegovom obitelji, odjednom je shvatila da u njenom domu više nema mjesta. Bez riječi i bez scene, pokupila je svoje stvari i otišla. Dala im je mir koji su tražili, ali je u srcu nosila gorčinu osjećaja da se iznenada suvišna.
Ovaj scenarij postavlja duboko i izazovno pitanje: griješe li roditelji ponekad kada svojoj djeci pružaju sve pogodnosti? Vodi li čin nesebičnog davanja i ulaganja u budućnost svojih potomaka zanemarivanju vlastitih života i osobnih granica? Znanstvenici s Filozofskog fakulteta u Sarajevu objašnjavaju kako je uobičajeno da se roditelji u tradicionalnim balkanskim obiteljima u velikoj mjeri posvete djeci, često nauštrb vlastitog blagostanja. Međutim, kako se društvene norme razvijaju i mladi pojedinci sve više traže autonomiju, dolazi do generacijskih sukoba i nesporazuma. Dok djeca žele samostalnost, roditelji očekuju zahvalnost i angažman.
Istraživanje koje je objavio Blic pokazuje da svaka treća majka u Srbiji nakon udaje doživljava osjećaj isključenosti iz života svoje djece. Ova pojava posebno pogađa samohrane majke, koje su svoj identitet velikim dijelom definirale kroz svoju djecu. Kada njihova djeca počnu uspostavljati samostalan život, te se majke često osjećaju šuplje i često nisu voljne njegovati vlastitu egzistenciju izvan svoje uloge roditelja.
RTS se također bavio ovom temom, izvještavajući o psiholozima koji savjetuju roditeljima da uspostave ravnotežu u razvoju svog djeteta – potičući samostalnost, a istovremeno brinu o vlastitim potrebama i društvenom životu. Neuspjeh u postizanju ove ravnoteže može dovesti do trenutaka šoka i izdaje za roditelje kada njihova djeca odluče sama raskrstiti puteve.
Ova pripovijest nije jedinstvena; obuhvaća borbe bezbrojnih roditelja koji preispituju vrijednost svojih napora kada njihova djeca izraze želju za distancom. Međutim, rješenje možda ne leži u osjećaju krivnje ili žaljenja, već u promjeni perspektive. Majčina ljubav nije kvantificirana djetetovim odgovorom, već je definirana njegovanjem djetetovih sposobnosti i neovisnosti.
