Moj nadređeni me natjerao da prevarim njegovu ženu tvrdeći da je morao raditi do kasno zbog nadolazećih rokova projekta.
Unatoč mojoj dosljednoj profesionalnosti i predanosti svojim odgovornostima, počeo sam osjećati značajnu frustraciju i umor. Budući da sam dugo radio u tvrtki, sve sam više uviđao da okolnosti postaju sve nepodnošljivije. Moj nadređeni, karakteriziran svojom golemom ambicijom i stalnim stresom, pokazao je potpuni nedostatak etike u svojoj manipulaciji i iskorištavanju drugih. Bio je ozloglašen po tome što je na posao gledao isključivo kao na sredstvo za postizanje svojih osobnih ciljeva, a na kolege je gledao samo kao na instrumente u tom nastojanju.
Njegovo ponašanje postajalo je sve čudnije, a najzabrinjavajući aspekt bilo je njegovo inzistiranje da se uključim u radnje koje su suprotne mojim etičkim uvjerenjima. Primarni problem nastao je kada me počeo tjerati da prevarim njegovu ženu. Svaki put kad je imao večernji angažman ili izmišljao projekt kako bi opravdao svoje produženo radno vrijeme, tražio je da je obavijestim da je njegova prisutnost u uredu bila zbog radnih obveza, rokova projekta i raznih poslovnih obaveza. Ova šarada trajala je nekoliko mjeseci, zbog čega sam morao uvijek iznova ponavljati iste neistine, kao da svi sudjelujemo u igri prikrivanja istine.
U tom je trenutku moj umor u vezi s poslom dosegao vrhunac; međutim, osjećao sam određenu obvezu i prema svom timu i prema organizaciji. Ipak, nakon nekoliko tjedana postalo je očito da ta okolnost značajno utječe na moje psihičko stanje. Jednog dana, dok sam njegovoj ženi još jednom prepričavao istu izmišljenu priču, odlučio sam da više ne mogu tolerirati ovakvo ponašanje. U trenutku žurnosti, izjavila sam: “Za vašu informaciju… vaš muž nikada nije prisutan nakon 18 sati.
Na moje veliko zaprepaštenje, žena mog šefa nije pokazala niti ljutnju niti bilo kakve znakove iznenađenja. Dapače, počela se smijati. Njezin je odgovor bio potpuno suprotan mojim očekivanjima. Zbunjeno sam se zagledao u nju, na što je ona odgovorila: “Ah, znači nisi svjestan naše male igre?
Postalo je očito da moj nadređeni nije bio samo bezosjećajni manipulator u svojim odnosima sa mnom, već je također gajio ekscentričan plan za procjenu moje lojalnosti. Naime, vraćao bi se odmah kući nakon posla, ali sam joj bila primorana prenijeti da ostaje dulje zbog obaveza na poslu. Kroz cijelu ovu situaciju on je, zapravo, procjenjivao moje reakcije, nastojeći utvrditi hoću li na kraju ‘puknuti’ i otkriti istinu.
Pomisao da bi mogao manipulirati mojim ponašanjem kako bi procijenio moju lojalnost bila je krajnje smiješna. Dok je on to doživljavao kao oblik zabave, meni je to iskustvo bilo sve izazovnije i iscrpljujuće. Ovaj mu je pristup poslužio kao metoda ocjenjivanja onih u njegovoj blizini, pružajući mu osjećaj dominacije.
Vjerovao je da će me primjenom takve taktike natjerati da pokažem svoju “lojalnost” i njemu i njegovoj organizaciji, ne prepoznajući da on, zapravo, potkopava moj profesionalni integritet i osobnu autonomiju.
Uvidjevši transformaciju situacije, postalo je očito da to više ne mogu izdržati. Moje frustracije su rasle, a osjećaj nepoštivanja prema meni, i osobno i profesionalno, dosegao je nepodnošljivu razinu.
Uočila sam da sam manipulirana kao pijun u njegovom planu, lišeći me kontrole nad vlastitim životom, što je dodatno pogoršalo okolnosti.
Naposljetku, nakon temeljitog razmišljanja, došao sam do zaključka da dam ostavku na svoj položaj. Ova je odluka označila ključni trenutak, omogućivši mi da se izvučem iz štetnog okruženja i potražim nove prilike koje potiču osjećaj poštovanja i usklađene su s mojim vrijednostima.
