Da bi došli do Magliča, srednjovjekovne tvrđave za koju se vjeruje da je sagrađena 1240. godine, posjetitelji moraju proći kroz zemlju koju je okupirala raznolika skupina stranaca koji su ondje boravili posljednje dvije godine.
Tijekom srednjeg vijeka prostor koji danas sadrži više kuća služio je kao bitna gospodarska komponenta tvrđave. Nekadašnja štala i trijem služili su za uzgoj povrća i voća, kao i za pripremu hrane. U međuvremenu, tvrđava je izgrađena na vrhu visoke stijene. Godine 2022. zaživjeće mjesto poznato kao Magličgrad, koje je projektirao Miloš Sretenović (35) iz Beograda.
Nakon povratka iz Južne Amerike, Sretenović se upustio u potpuno novi pothvat na Magliču, udaljenom tridesetak kilometara od Kraljeva. Provevši dvije i pol godine boraveći u raznim dijelovima Južne Amerike, od Čilea do Paname, gdje se uz volontere bavio društveno odgovornim aktivnostima i ekološkim inicijativama, sličan koncept uveo je u Dolinu jorgovana.
Nakon što je neko vrijeme bio zatvoren, zagonetni Dvorac Nemanjića, čije porijeklo ostaje misterija, ponovo je otvorio svoja vrata za posjetitelje. Miloš započinje svoju priču u Priči sa šušumom napominjući da je njihov volonterski centar Magličgrad dvije godine aktivnog rada posvetio obnovi ovog srednjovjekovnog zdanja koje je desetljećima plijenilo čežnjive poglede brojnih prolaznika Ibarskom magistralom. Tada se rado prisjeća dana kada je prvi put kročio na ovo mjesto.
Miloš, koji je prethodno volontirao i stekao znanje u Južnoj Americi, nije dao pokleknuti skepticizmom drugih kada je u pitanju Maglič. Svjedočio je inovativnim i raznolikim pristupima radu u toj regiji, koji su ga inspirirali. Naoružan samo trimerom, krenuo je na svoje prvo putovanje brodom preko Ibra 15. svibnja 2022. godine. Osim Miloša, u tom “gradu” kao volonteri borave pojedinci iz raznih krajeva svijeta. Do sada je kroz Magličgrad prošlo ukupno 185 jedinki koje su se izmjenjivale nakon određenog vremena. Kad su stigle Priče s dušom, slučajno ih je bilo deset. Iz raznih krajeva svijeta, pojedinci koji dolaze iz Kolumbije, Italije, Kanade, Rusije, Španjolske i drugih zemalja posvećuju pet sati svaki dan, pet dana u tjednu, svom radu.
U zamjenu za njihov trud osiguran im je smještaj i prehrana. Naša organizacija oslanja se isključivo na predanost i potporu volontera, koji igraju ključnu ulogu u našim operacijama. Nemamo nijedno plaćeno osoblje. Ovi volonteri su strastveni aktivisti koji su duboko predani zaštiti okoliša i teže svjetlijoj budućnosti. Otkrivaju nas putem online platforme i rado dolaze kod nas da očiste tvrđavu i uklone otpad iz rijeke Ibar. Iznenađujuće, puno je lakše pronaći pojedince koji su spremni uložiti svoje vrijeme i trud u društveno odgovoran projekt nego privući pojedince koji su isključivo motivirani novčanom naknadom. Miloš, jedan od članova našeg tima, ističe važnost ovih volontera i njihovu neprocjenjivu pomoć. Idejni začetnik projekta zamislio je da se ispod tvrđave Maglič stvori mala zajednica s kulturnim centrom, kampom, smještajem, kafićem, pa čak i farmom malih životinja, uz sve sadržaje koji prate takav pothvat.
U srednjem vijeku na ovom je mjestu postojao podgrad, što su, prema Milošu, zabilježili Turci dolaskom sredinom 15. stoljeća. – Naše imanje je opremljeno strujom, vodom i lijepom okućnicom. Kad god nam nešto treba, do Kraljeva idem kolima. Do sada smo ugostili oko 20.000 gostiju, a organizirali smo i festival koji je prošle godine privukao 900 posjetitelja – objašnjava dalje Miloš. U ovom neukroćenom staništu lišenom susjeda, odsutnost kokoši je sigurnosna mjera zbog inherentne opasnosti koju predstavljaju grabežljivci.
U našem posjedu imamo jednog magarca, tri konja, pet koza i osam mačića. Koze nam daju mlijeko koje ja vješto pretvaram u ukusan sir. Što se tiče voća, našu nagradu čine šljive i višnje. Međutim, proces sadnje novog drveća pokazao se prilično kompliciranim zbog našeg položaja u “području iznimne kvalitete”, pa je za takve pothvate, kako objašnjava, potrebno ishodovanje dozvola. S obzirom na to da je majka Žičanka, Miloš je značajan deo života proživeo boraveći u Žiči i Kraljevu.
- Nakon što je sedam godina posvetio bavljenju forenzičkom arheologijom, ovaj vješti stručnjak donio je odluku da od “čika Jove”, dugogodišnjeg mještanina bez potomaka, kupi imanje uz Maglič. Nakon tri godine nagovaranja, uspjeli smo ga uvjeriti da se dogovorimo. Uvjeti našeg sporazuma predviđaju da nas sve dok je živ može posjećivati i koristiti se svojom imovinom, a mi zadržavamo pravo da ovdje nastavimo raditi. Sretenović zadovoljno zaključuje. Trenutačna procedura obilaska Magličgrada je sljedeća: posjetitelji vlastitim vozilima dolaze na označeno parkiralište uz Ibarsku magistralu i parkiraju svoja vozila. Potom prelaze na suprotnu stranu autoputa, gdje uz obalu Ibra čekaju skele da ih prebace na drugu stranu. Usluga prijevoza je besplatna, a iako donacija za volontere nije obavezna, vrlo se potiče.
Tijekom cijele turističke sezone, koja traje od svibnja do listopada, polasci su predviđeni u 8, 10, 12, 14, 16, 18 i 20 sati. Miloš u budućnosti predviđa scenarij da gosti imaju priliku i prenoćiti na ovoj lokaciji. Trenutno većina pojedinaca dolazi kako bi se divili nastambama od kamena i gline, družili se sa srpskim brdskim konjima i šetlandskim ponijima, kušali domaći sok ili rakiju i na trenutak pobjegli od ubrzanog ritma života, prije uspona prema poznatoj tvrđavi.
