Svakim intervjuom Zlatan Ibrahimović dosljedno pokazuje svoju zadivljujuću osobnost, učvršćujući svoj status jedne od najfascinantnijih figura u carstvu sporta.
Dok je bio na američkoj turneji s Milanom, Zlatan Ibrahimović, kao savjetnik vlasnika kluba Džerija Kardinalea, načeo je delikatnu temu vjere. U prijašnjim su slučajevima njegovi komentari u vezi s kršćanskim blagdanima izazvali kontroverze i čak izazvali neprijateljstvo. Ipak, Ibrahimović rijetko kad javno iznosi svoj osobni stav po ovom pitanju. No, u nedavnom intervjuu za “Atletik” iskreno je iznio svoja promišljanja o temi koja stoljećima zaokuplja čovječanstvo i neprestano dijeli društvo. Unatoč raspravama koje se vode, Ibrahimović ostaje nezainteresiran za cijeli diskurs.
Zanimajući se vjerskim opredjeljenjima Zlatana Ibrahimovića, novinarka se raspitala o njegovim uvjerenjima, s obzirom na njegovo mješovito katoličko i muslimansko nasljeđe. Zlatan je odmah odgovorio, ustvrdivši da se ne svrstava ni uz jednu određenu religiju. Umjesto toga, on veliku važnost pridaje načelu poštovanja. Proširujući svoju tetoviranu mantru, “samo mi Bog može suditi”, Zlatan je pojasnio da ona služi kao osobni podsjetnik, a ne usmjerena prema njegovim klevetnicima.
Dopustite mi da predstavim uvjerljiv primjer. Nažalost, moj brat je podlegao leukemiji. To nas navodi na razmišljanje: zašto nije bilo božanske intervencije od Boga? Vjerno izražavamo svoju zahvalnost i svakodnevno se molimo, ali Bog je u tom trenutku izgledao odsutan. Osobno sam usvojio uvjerenje da imam moć oblikovati vlastitu sudbinu. Ova je filozofija ukorijenjena u moje razmišljanje.
Zlatan otkriva da ponosno pokazuje budističke tetovaže na svojim leđima, namjerno ih postavljajući na mjesto koje ne zahtijeva stalnu vizualnu pozornost kako bi izbjegao umor. Nadalje, on prepoznaje dubok utjecaj svog teškog odrastanja na oblikovanje njegove osobnosti. Iako je Zlatan porijeklom iz Malmöa, svoje korijene vuče iz obitelji jugoslavenskih migranata – majka mu je Jurka podrijetlom iz Hrvatske, a otac Šefik iz BiH. Njihova odluka da se presele u Skandinaviju proizašla je iz njihove težnje za svjetlijom i prosperitetnijom budućnošću.
Zlatan Ibrahimović je iskreno i otvoreno ispričao svoja iskustva odrastanja i prepreke na koje je nailazio. Na njegovo djetinjstvo uvelike je utjecala disciplina, jer je njegov otac uveo strogi policijski sat od osam sati navečer. Svako odgađanje nakon tog vremena rezultiralo je kaznom, često izraženom agresijom. Svaka obitelj ima svoj pristup odgoju djece, a Zlatanova obitelj našla se u posebno teškim okolnostima zbog teške prošlosti. I prije početka balkanskih ratova suočavali su se s izazovima, a kada su sukobi izbili, život im je postao još teži. Okolina koja ih je okruživala bila je nevjerojatno surova i nepopustljiva.
Na stranicama knjige “Adrenalin: Moja neispričana priča” Zlatana Ibrahimovića krije se dirljiv prikaz jednog posebno teškog razdoblja u autorovom životu. Ovo poglavlje istražuje srceparajući odlazak njegovog brata Sapka, koji je tragično podlegao leukemiji u dobi od 42 godine. Ovaj duboki gubitak ostavio je trajan utjecaj na slavnog nogometaša, budući da i dalje nosi teret ove tuge.
Napadač iz Švedske jasno je dao do znanja da radije ne razmišlja o budućnosti, posebno kada je riječ o starenju njegovih tetovaža. Kako ne bi bile stalno vidljive, namjerno ih je namazao tintom na leđima. Ožiljci na njegovim nogama svjedoče o njegovom stilu igre i povijesti nogometa, a ne tetovaže. Na svojoj ruci ponosno pokazuje tetovažu s datumom rođenja svog pokojnog brata Sapka – 30. travnja 1973. Tragično, Sapko je preminuo od leukemije za samo 14 mjeseci. Kada razmišlja o ovom srceparajućem gubitku, napadač se svjesno odlučuje usredotočiti isključivo na sadašnji trenutak, odbijajući razmišljati o onome što ga čeka.
