Martinini roditelji stajali su ispred pulta policije, a njihovi izrazi lica odražavali su hladnoću koja je ispunila prostoriju. „Uopšte nemamo kontakt sa ćerkom“, rekle su ravnodušno, gotovo bez emocija. Reči su odjekivale u glavama policajaca dok su snimali svoje izjave. Nije bilo suza ili izraza tuge koji obično prate takve situacije.
Samo odsustvo, kao praznina u njihovim srcima. Martina P.S. (23) i Lav P.S. (25) su mladi par čija su tela pronađena na hladnom cementnom podu u Novom Sadu doneli konačnu odluku. Ali prije nego što su izvršili samoubistvo skočivši sa zgrade, odlučili su i da okončaju život svog sina. Njihovo jadno putovanje završilo se ovako, na rubu te visoke zgrade, u očaju i bespomoćnosti. U njihovim pričama spajaju se različiti svjetovi. Kada su se sreli Martina, Petrovčanka i Lav, Beograđanin, njihova sudbina je bila osuđena na tragičan kraj. Putevi su im se ukrstili, a onda su njihovi mladi životi počeli da nestaju, kao da su ih nevidljive niti već povukle u ponor. Kada su Martinina i Levova tijela otkrivena, policija je obavijestila Martinine roditelje. Ali njihov odgovor je bio daleko od onoga što su ljudi očekivali. Vijest o smrti kćerke i zeta primili su bez ikakve vidljive emocionalne reakcije. To je samo još jedan trenutak u nizu, samo još jedna tačka na nevidljivom grafikonu njihovih života, njihov odnos sa Martinom samo je senka onoga što bi roditeljska ljubav trebala biti. Izolovani, udaljeni, čak i u trenucima kada svi žele da budu blizu. Policija je saopštila da ne zna ništa o unuku. Kao da je i taj dio Martininog života bio skriven od njihovih očiju, kao da su se dva svijeta kretala paralelno i nikada se nisu srela. Zatim karte skaču. Taj trenutak je bio i kraj i početak.
Zakoračili su na hladni beton, a prije nego što su zakoračili u zrak, zapečatili su sudbinu svih onih koji su ostali. Bio je to čin očaja, koji je odjeknuo poput grmljavine u tihoj noći, ostavljajući za sobom trag tuge i pitanja na koja se nikada ne može odgovoriti. Martina i Leo su se držali za ruke i plesali zajedno, kao da traže utjehu jedno od drugog. Njihovi poslednji trenuci. Njihovi životi su se završili istog trenutka, ali njihove priče će živjeti, kao senke nad onima koji su ih poznavali. Ali tragedija se nije zaustavila na rubu te zgrade. Njihova smrt je otkrila još jedan užasan detalj – smrt njihovog sina. U jednoj kući u Petrovaradinu pronađena su tela dvojice nedužnih dečaka žrtava. Ova scena je zazebla u srcu svakom ko se usudi da je pogleda.
Dva beživotna leša bez svjetla u očima tiho su svjedočila užasnim događajima koji su se dogodili. Komšije su iznijele vlastite verzije onoga što se dogodilo, pokušavajući razumjeti šta se dogodilo. Martina je iz Bač Petrovca, Rav iz Beograda i živi u Petrovaradinu – svi su deo slagalice koju je teško sklopiti. Egipatski simboli na zidovima doprinose misteriji, a sumnja u sektu je ključni faktor koji samo komplikuje situaciju. Sektaš Dimitrije Pastuović pokušava da rasvetli mrak oko ovog slučaja. Egipatska magija, satanizam—reči lete u vazduhu, ostavljajući uznemirujući osećaj. Ali istina je skrivena, kao da je ona sama odlučila da nestane u senku, ostavljajući nas same sa svojim mislima i strahovima. Ovo je kraj Martinine i Leove priče. Ova priča ostavila je trag u srcima onih koji su joj svjedočili, ali će zauvijek ostati nepoznata i nedokučiva. Kako se svijet nastavlja mijenjati, ostajemo zarobljeni u vrtlogu pitanja, tražeći odgovore koji možda nikada neće doći.
