Radnici u Njemačkoj imaju pravo na penziju već nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa, što je činjenica koja iznenadi mnoge, posebno one koji tek ulaze na tržište rada ili rade povremeno.
Tema penzija u Njemačkoj izuzetno je osjetljiva i često se nalazi u fokusu javnosti, jer demografske promjene snažno utiču na stabilnost sistema. Broj starijih ljudi konstantno raste, dok je udio mlađih generacija sve manji, pa se sve više postavlja pitanje kako dugoročno osigurati isplatu penzija.
U Njemačkoj penzioni sistem funkcioniše po principu međugeneracijske solidarnosti, što znači da radnici koji su trenutno zaposleni finansiraju penzije sadašnjih penzionera. Upravo zbog toga vlada planira dubinske reforme i uvođenje takozvanog „Penzijskog paketa II“, čiji je cilj stabilizacija sistema i ublažavanje pritiska koji donose bejbi bumeri, odnosno generacija rođena nakon Drugog svjetskog rata.
Ono što mnogi ne znaju jeste da minimalni uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju iznosi svega pet godina staža osiguranja. To ne znači da će penzija biti visoka, ali pravo formalno postoji. Za poređenje, prosječna osoba u Njemačkoj mora da radi oko 45 godina kako bi ostvarila mjesečnu penziju od približno 1.500 eura. Uprkos dugom radnom vijeku, realnost je da se mnogi penzioneri suočavaju s niskim primanjima. Prosječna neto penzija u 2023. godini iznosila je oko 1.007 eura, što je za veliki broj ljudi nedovoljno za dostojanstven život, posebno u većim gradovima gdje su troškovi visoki.
- Mogućnost odlaska u penziju nakon samo pet godina rada zvuči primamljivo, ali iznos koji se tada dobija prilično je skroman. Visina penzije u Njemačkoj računa se pomoću jasne formule koja uzima u obzir broj penzijskih bodova, faktor pristupa, trenutnu vrijednost penzije i vrstu penzije. Ako se pretpostavi da je osoba tokom pet godina rada ostvarila ukupno pet penzijskih bodova, a trenutna vrijednost jednog boda nakon povećanja u julu 2024. iznosi 39,32 eura, tada ukupna mjesečna penzija iznosi oko 196,60 eura.
Penzijski bodovi predstavljaju osnovu cijelog sistema. Jedan puni bod dobija se ako radnik u jednoj godini zaradi tačno prosječnu bruto platu svih osiguranika. U 2024. godini ta vrijednost iznosi 45.358 eura bruto. Ako je zarada niža od prosjeka, ostvaruje se manji broj bodova, dok veća zarada donosi više bodova. Na taj način sistem pokušava da odrazi odnos između individualnih primanja i ukupnog prosjeka u zemlji.
Faktor pristupa igra važnu ulogu jer određuje da li će penzija biti umanjena ili uvećana. Ako osoba ode u penziju prije zakonom propisane starosne granice, primjenjuju se odbici koji trajno umanjuju iznos. S druge strane, oni koji odluče da rade duže i odlože penzionisanje mogu dobiti dodatke, čime se mjesečna penzija povećava. U slučaju da nema ni dodataka ni odbitaka, faktor pristupa iznosi 1,0.
Trenutna vrijednost penzije redovno se usklađuje s ekonomskim kretanjima i rastom plata. Upravo zbog toga penzije povremeno rastu, ali taj rast često ne prati u potpunosti rast troškova života. Penzijski faktor, koji zavisi od vrste penzije, dodatno utiče na konačan iznos. Starosne penzije i penzije za njegu djece imaju faktor 1,0, dok su, na primjer, udovičke penzije niže i iznose 55 ili 60 posto punog iznosa.
Njemački penzioni sistem u narednim godinama suočiće se s velikim izazovima. Procjenjuje se da će do 2036. godine svih oko 16,5 miliona bejbi bumera dostići starosnu granicu za penzionisanje. To znači da će se odnos između radnika i penzionera dodatno pogoršati, što će zahtijevati nove reforme i prilagođavanja. Iako mogućnost penzije nakon pet godina rada postoji, ona jasno pokazuje da bez dugog i stabilnog radnog vijeka penzija teško može osigurati finansijsku sigurnost u starosti.
