Candida, vrsta gljivice, normalno je prisutna u ljudskom tijelu u malim količinama, posebno u ustima i crijevima, gdje ima ulogu u probavi i apsorpciji hranjivih tvari. Unatoč tome, prekomjerni rast kandide može dovesti do raznih zdravstvenih problema.
U takvim slučajevima, candida može ugroziti integritet crijevnih stijenki, infiltrirati se u krvotok i proizvoditi toksične nusproizvode u tijelu, što rezultira stanjima kao što su sindrom curenja crijeva i kandidijaza. Ovu pojavu nazivamo infekcijom kandidom, koja može izazvati brojne zdravstvene komplikacije, uključujući probavne smetnje i depresiju.
Gotovo svako područje tijela može biti pogođeno infekcijom kandidom, manifestirajući se nizom simptoma, uključujući gljivične infekcije kože i noktiju, umor, gastrointestinalne probleme, autoimune poremećaje, poteškoće s fokusiranjem, promjene raspoloženja i dermatološke probleme.
Osim toga, simptomi kao što su vaginalne infekcije, infekcije mokraćnog sustava, rektalni ili vaginalni svrbež, teške alergije i svrbež ušiju također mogu biti povezani s kandidom. Izražena žudnja za šećerom i drugim ugljikohidratima dodatno se može povezati s ovom gljivicom. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, ključno je potražiti savjet liječnika. Bolesnicima se savjetuje da ne rade samostalno laboratorijske ili druge analize bez prethodnog pregleda i konzultacije sa zdravstvenim djelatnikom.
Za učinkovito rješavanje kandide moraju se poduzeti tri ključna koraka: zaustavljanje širenja ove gljivice, poticanje rasta korisnih bakterija i popravak crijeva kako bi se spriječio dodatni ulazak kandide u krvotok. Početni korak usmjeren je na smanjenje prekomjernog rasta kandide, što često zahtijeva prijelaz na dijetu s niskim unosom ugljikohidrata uz izbjegavanje ili eliminaciju šećera.
Kako šećer služi kao izvor hranjivih tvari za kandidu, proces počinje uklanjanjem jednostavnih šećera, uključujući slatkiše, deserte, alkohol i brašno. Istodobno, preporučljivo je ograničiti unos složenih ugljikohidrata na najviše jednu šalicu dnevno, uključujući žitarice, grah, voće, kruh, tjesteninu i krumpir. Ova prilagodba prehrane pomaže u kontroli rasta kandide i u konačnici olakšava njezino iskorjenjivanje.
Nadalje, mudro je ograničiti konzumaciju fermentirane hrane, jer je poznato da potiče korisne bakterije; međutim, mnogi pojedinci nisu svjesni da se gljivica candida može na sličan način razvijati na ovoj hrani. Uz pridržavanje dijete protiv kandide, preporuča se primjena antifungalnih lijekova kao što su Diflucan ili Nystatin u trajanju od najmanje mjesec dana.
Primarni čimbenici koji se obično povezuju s razvojem kandidijaze obuhvaćaju: uzimanje antibiotika, konzumaciju kontracepcijskih pilula, oralnu primjenu kortikosteroida, prisutnost dijabetesa i oslabljen imunološki sustav. Simptomi koji ukazuju na kandidijazu uključuju: uporan umor, promjene raspoloženja, infekcije vaginalnog i urinarnog trakta te oralnu kandidijazu.
Probavni problemi, gljivične infekcije koje zahvaćaju kožu i nokte te hormonska neravnoteža najčešći su problemi. Za učinkovitu eliminaciju kandide iz tijela moguće je: pristupiti detoksikaciji tekućinom, pripremiti temeljac od povrća, procijediti temeljac i čuvati u hladnjaku, konzumirati zagrijan temeljac tijekom dana te povećati unos tekućine kako bi se pospješilo izlučivanje toksina iz tijela.
Patogene gljive, koje se obično nazivaju gljivama, organizmi su koji mogu izazvati bolesti kod ljudi, životinja i biljaka. Talus, koji je vegetativna struktura gljiva, prvenstveno se sastoji od nerazgranatih ili razgranatih finih niti poznatih kao hife. Kod nižih oblika gljiva ove hife nemaju poprečnu stijenku, dok su kod viših oblika septirane. Unutar kultura tkiva, gljive se razmnožavaju kao mreža hifa koje se nazivaju micelij.
Gljive se razmnožavaju stvaranjem novih hifa na periferiji micelija (vegetativni rast) ili stvaranjem specijaliziranih reproduktivnih struktura poznatih kao spore. Sve gljive ovise o organskim spojevima ugljika za svoj rast i reprodukciju, kategorizirajući ih kao heterotrofne s obzirom na te tvari.
Ovisno o dostupnosti izvora organskog ugljika, gljive mogu postojati kao saprofiti ili kao paraziti na biljkama, životinjama i ljudima. U rijetkim slučajevima, gljive mogu stupiti u simbiotske odnose s višim organizmima, pri čemu koriste aktivne tvari u zamjenu za stvaranje iskoristivih organskih spojeva ugljika.
