Većina nas se susrela s plijesni u WC-u, što može biti prilično ružno i teško se riješiti. Osobe s astmom ili alergijama mogle bi otkriti da, osim što izgleda neprivlačno, plijesan predstavlja mogući zdravstveni rizik. Kao rezultat toga, željeli bismo podijeliti četiri prirodna rješenja za rješavanje ovog problema.
Vjerojatno imate ove artikle kod kuće, a da toga niste ni svjesni, stoga možete iskoristiti preporuke portala mitrucoscaseros kako biste učinkovito riješili ovaj neželjeni problem. Ova metoda će eliminirati samo tamni prsten oko WC školjke. Natrijev bikarbonat, koji se obično naziva soda bikarbona, izvrstan je upijač vlage. Da biste ga koristili, samo otopite tvar u čaši vode i poprskajte zahvaćena područja oko WC školjke i bidea.
Nakon toga uzmite četkicu za zube i nježno izribajte površinu kako biste uklonili nakupljenu prljavštinu. Zatim upotrijebite čistu vlažnu krpu za dodatno čišćenje. Važno je koristiti ocat u nerazrijeđenom obliku kako bi se održala njegova kisela svojstva, dopuštajući mu da stoji na zahvaćenom području neko vrijeme. Na kraju, provjerite je li dovršeno temeljito čišćenje, koje završava završnim ispiranjem.
Ovaj proizvod će vašoj kupaonici dati izvanredan sjaj i izvanrednu čistoću. Iako se ulje čajevca može smatrati skupljim od drugih alternativa, ono pruža značajne prednosti, posebno zbog svojih antifungalnih svojstava. Kako biste ga učinkovito koristili, pomiješajte jednu žlicu ovog ulja s čašom vode i krpom nanesite mješavinu na površine, pazeći da ulje dobro uđe u fuge.
Prije nego što nastavite s postupkom ispiranja, ostavite otopinu da odstoji kratko vrijeme. Vodikov peroksid, znanstveno poznat kao dihidrogen dioksid, učinkovit je ne samo u uklanjanju bakterija već i u uklanjanju plijesni, a pritom ne proizvodi štetne plinove tijekom njegove upotrebe. Za nanošenje samo raspršite otopinu na površinu i ostavite da odstoji najmanje petnaest minuta.
Nakon što ste gotovi, uzmite malu četkicu ili staru četkicu za zube da izribate površinu, pazeći da je nakon toga temeljito isperete. Osim toga, postoje i druge pristupačne i učinkovite alternative za kućnu upotrebu, poput izbjeljivača ili amonijaka.
Loša strana ovih tvari je što mogu ugroziti cjelovitost materijala koji se nalaze u bideu ili kadi. Posljedično, ako odlučite koristiti ova dva kemijska sredstva, važno je koristiti ih štedljivo i suzdržati se od njihovog miješanja; nepoštovanje ovog upozorenja može dovesti do stvaranja vrlo opasnih para.
DODATNI TEKST:
Bosiljak (Ocimum basilicum) je mirisna biljka iz porodice šaša, poznata po svom prepoznatljivom mirisu i okusu. Obično se koristi u kulinarstvu, a također nudi niz zdravstvenih prednosti.
Zdravstvene prednosti: bosiljak obiluje vitaminima A, C i K, zajedno s mineralima poput željeza, kalcija i magnezija. Ova biljka također ima antioksidanse koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju upalu. Tradicionalno se koristi za poboljšanje probave, jačanje imunološkog sustava i ublažavanje stresa. Osim toga, vjeruje se da posjeduje antibakterijska i antivirusna svojstva.
Uzgoj:
Bosiljak je jednostavan za uzgoj i može se saditi u vrtovima, kontejnerima ili uključiti u kućni vrt. Uspijeva na sunčanim mjestima i zahtijeva dobro drenirano tlo. Najbolji temperaturni raspon za rast bosiljka je između 20 i 30 stupnjeva Celzijusa. Može se razmnožavati sjemenom ili reznicama, a berba se može odvijati tijekom cijele sezone.
Kuhanje:
Bosiljak služi kao temeljna komponenta u brojnim kulinarskim tradicijama, posebice u mediteranskoj, talijanskoj i azijskoj kuhinji. Iako se često koristi u svježem obliku, može se i sušiti ili pretvoriti u ulje. Lišće se obično stavlja u salate, juhe, umake, pizze i niz jela od povrća. Poznati talijanski umak, pesto, priprema se od svježeg bosiljka, maslinovog ulja, češnjaka, pinjola i parmezana.